Nigdje u civilizovanom svijetu ne slavi se i ne uzdiže zločin protjerivanja sopstvenih građana i ubistva na hiljade starih ljudi, žena i djece. Dok su bespomoćne žrtve napuštale vjekovni zavičaj, granatirala ih je, bombardovala i ubijala vojska države Hrvatske. Po poslednjem popisu stanovništva u Hrvatskoj živi četiri stotine hiljada Srba manje nego 1991. godine.
Kako je moguće da jedna evropska država slavi aboliciju od tog zločina?
Gdje su korijeni mržnje prema Srbima? Zašto se nikada nije sudilo za hrvatske Aušvice, Treblinke i Mauthauzene?
Republike Hrvatska ne bi trebala da slavi godišnjicu zločina nad srpskim stanovništvom u operaciji „Oluja“, već da, kao članica Evropske unije, u potpunosti primijeni evropske standarde u zaštiti prava nacionalnih manjina.
To, prije svega, znači da nadležni organi Republike Hrvatske učine sve da eliminišu atmosferu nesigurnosti i straha kod pripadnika srpske zajednice, da im omogući povratak u kuće i stanove iz kojih su prognani, da im vrati oduzetu imovinu i stanarska prava i da ukinu tajne optužnice na osnovu kojih hapse Srbe povratnike.
Srbija je opredijeljena za najbolju moguću saradnju sa Republikom Hrvatskom i zato očekuje od zemlje susjeda koji je u Evropskoj uniji da će sve učiniti kako bi se ublažile posljedice ratova iz nesrećnih devedesetih godina prošlog vijeka i kako bi se gradila evropska perspektiva mira, bezbjednosti i saradnje u cijelom regionu.
Hrvatska danas tradicionalno obeležava oružanu akciju “Oluju” kao “Dan pobjede i domovinske zahvalnosti” i “Dan hrvatskih branitelja”. Ne zvuči problematično ukoliko se ne izuzme činjenica da je 4. avgusta 1995. godine u ovoj vojno-policijskoj akciji protjerano čak 250.000 Srba iz Hrvatske, a 1.852 je ubijeno ili se vodi kao nestalo.
Sa druge strane Drine, u Srbiji se održava Dan sjećanja na stradale i protjerane Srbe.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
