Bila sadnja ili berba, pitanje ostaje isto: – Hoće li naredne godine biti duvana u RS? Proizvođači su cijenom vrlo nezadovoljni, a kako kažu, skok cijena repromaterijala i ulaznih komponenti, svake godine odbije oko 10% duvandžija. Ipak, ova godina bila je specifična, osim što je cijena repromaterijala sve veća, suša je nemilosrdno pokosila većinu roba.
Previše ulaganja – dobit nikakva. Zbog suše, kvalitet sve slabiji pa se i površine pod duvanom drastično smanjuju. I Semberci i Posavci složni su u jednom – ovako se poslovati ne može, nastavi li se ovakav trend cijena, od proizvodnje će odustati.
„Ove godine mi smo imali ukupno 78 proizvođača što se tiče Semberije i Posavine. Mi svake godine ostanemo bez 10% proizvođača, tako će nažalost biti i ove godine, jer je proizvodnja znatno zahtjevna. Velika ulaganja, mala zarada, neizvjesna proizvodnja, naročito gdje je nemoguće navodnjavanje pa proizvođači lagano izlaze“, govori Čedo Gotovčević, v. d. direktora AD „Duvan“
Na pitanje hoće li sijati ponovo duvan, proizvođači nerado odmahuju glavom.
„Čisto sumnjam, i ako budemo radili to će biti nešto malo, al‘ to je ništa“, kaže Miloš Savić, proizvođač duvana iz Posavine.
„Pa i ako budem, sijaću dosta manje. Ako slučajno budem sijao, al‘ najvjerovatnije u ovakvim uslovima da neću moći nikako“, navodi Bato Perić, proizvođač duvana iz Ljeljenče.
Duvandžije se slažu u jednom: gora vremena za proizvodnju ne pamte. Domaćin Bato Perić iz Ljeljenče kod Bijeljine već je 30 godina u ovom poslu, a nekadašnjih uslova za rad, a ni kvalitet, kako kaže, više nikada biti neće.
„Ista je cijena bila, znam da je jedne godine kila bila 1,50 KM, 45.000 KM sam samo za premiju dobio i plus sva ostala zarada. Sad ne mogu da pokrijem trošak, u minusu sam jedno 30 hiljada“.
Iz priče sa duvanarima lako se može zaključiti da odustaju od ove kulture. Proizvođači kažu da ne mogu zaraditi čak ni toliko da se izjednače sa radnom snagom.
„Ne znam šta bi moglo da me zadrži. Nekih 20 godina mi ovo radimo i najvjerovatnije zbog radne snage ćemo prestati da radimo. Ovo ljeto smo imali 60 maraka dnevnicu, nekih 50 maraka dam na gorivo, nekih 430 maraka nas izađe da se jedna sušilica napuni“, riječi su Miloša Savića, proizvođača duvana iz Posavine.
„Skupo sve, skupa radna snaga, skup plin, skup sav repropaterijal, sve je otišlo 200-300%, a duvanu ostala ista cijena“.
Svake godine za duvandžije stižu nova obećanja. Trenutno se čeka odabir novog ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, pa će se tek onda znati sudbina poljoprivrednika.
„Za sljedeću godinu ćemo vidjeti. Kao što znate, imamo budžet od 180 miliona maraka, čekamo formiranje nove vlade pa ćemo sjesti sa ministrom i vidjeti u kom pravcu ćemo ići dalje i u koje mjere ćemo preusmjeriti snage da bi zadovoljili zahtjeve naših proizvođača“, navodi Zoran Maletić, pomoćnik ministra poljoprivrede.
Veliki problem u posljednjih nekoliko godina predstavlja što se u Bosni i Hercegovini više nema gdje preraditi duvan, nego ide u izvoz. Prije 142 godine otvorena je Fabrika duvana Sarajevo, zatvorena je u martu ove godine. Svi proizvodi naših duvanara najčešće su u akcionarskom društvu „Duvan“ u Bijeljini, iz kog odlaze za Bugarsku, a tako će biti i nakon naredne berbe, ako je, po riječima proizvođača, iko bude htio zasijati.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: rtvbn.com
