Prije svega od onih koji govore o sudbini srpskog naroda, ali i ponašanju onih za koje "Bosna nije bila ratište nego tržište", piše list.
"Da se nije trgovalo, rat bi se završio ranije… Informacije koje preko televizije i kroz štampu pratim govore o nekim događajima u kojima sam ja na jedan čudnovat način učestvovala i nije sve to tako pravolinijski. Ima mnogo detalja koji utiču na te linije, a meni su poznati", kaže Plavšićeva.
Ona priznaje da bi se u nekim glavnim odrednicama složila sa onim što je u štampi pisano o "Oluji”, “Bljesku”, Srebrenici i dešavanjima iz '95, ali da postoje i određene stvari "iza scene".
Govoreći o padu Krajine, Plavšićeva kaže da od svega tu najsudbonosniji bio odnos Miloševića i Tuđmana, navodeći da su njih dvojica bili "kao dva vjerna prijatelja koji su se dogovarali u momentu kad se raspadala Jugoslavija".
"Ja nisam bila od nekog povjerenja Miloševiću, ali sam bila neizbježna u tim raspravama. Slučajnost je da sam u Hagu bila na istom spratu sa Miloševićem. Noć kad su ga doveli, pitali su me da li ja mogu da ne razgovaram sa njim, a od njega će isto tražiti. Kažem: Nisam ni ranije mnogo razgovarala sa njim. Nismo razgovarali i bili smo pod posebnom prismotrom. Ali kada se šetamo, dvoje po dvoje, on obično stane pored mene. I tako idemo. On u zrak priča, ja mu u zrak odgovaram. Tada sam vidjela, a i ranije dok smo na slobodi bili, kako on kaže Franjo. Znate, kad kaže Franjo, to je neko jako blizak njemu. Moj zaključak je bio da se on o svemu dogovarao sa Tuđmanom", kaže Plavšićeva.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: mondo.ba
