ĐORĐE MIRKOVIĆ , direktor bijeljinske škole koja je ogledalo grada

Đorđe Mirković, direktor Osnovne škole „Sveti Sava“ u Bijeljini nije „običan“ uglađeni direktor, već se mnogo razlikuje od onih kakve smo navikli da viđamo na mjestima direktora. Već nekoliko ljetnih školskih raspusta, Bijeljinci su ga mogli vidjeti u radnom odijelu i na skeli kako zajedno sa svojim kolegama i sa majstorima radi sve ono što je u njihovoj moći da bi obezbijedili sebi sigurnije i ljepše radno mjesto, a učenicima sigurniji boravak u prostorijama stare škole i stvorili veću želju za učenjem, jednostavno na taj način im olakšali odlazak na časove.

„Dolaskom na funkciju direktora, zatekao sam školu u dosta lošem stanju. Imali smo stare šupe, odnosno poljske toalete koji su bili ruglo škole. Pored toga, sa zidova je otpadao malter i djeca nisu mogla da priđu školi, a i učionice i prostorije škole su bile urušene“, započeo je Mirković razgovor za portal „Dešavanja u Bijeljini“.

Mirković je pokušao da nađe najbolje rješenje kojim bi školu doveo u stanje u kome svaka škola treba da se nalazi. Kako i sam kaže, Osnovna škola „Sveti Sava“ je škola koja se nalazi u samom centru grada i koja možda predstavlja i ogledalo grada.
„Obraćao sam se i Ministarstvu prosvjete i kulture i Gradu Bijeljina za sredstva kojima bismo školu doveli u red, međutim, naišao sam na negativan odgovor. Kasnije, 2016. godine, smo od resornog ministarstva dobili donaciju u visini od 6.000 KM koju smo iskoristili da promijenimo prozore na starom dijelu škole, gdje su umjesto stakala stajale šperploče. Sve loše na školi mi je smetalo, pa sam došao na ideju da prvo srušimo te poljske toalete kao ruglo u školskom dvorištu, a nakon toga smo krenuli da rješavamo i popravljamo dio po dio“, iskren je Mirković.

Zajedničkim radom, moguće je uraditi mnogo
S obzirom da nisu imali dovoljno novca, direktor je došao na ideju da rade onoliko koliko mogu kao zaposleni u školi.

„Prostor na kome su bile šupe, odnosno toaleti koje smo srušili, betonirali smo i napravili jednu nastrešnicu, tzv. ljetnu pozornicu. To je zamišljeno kao prostor gdje će se održavati igranke za naše učenike, a s obzirom da je došlo vrijeme kada učenici devetog razreda ne mogu da slave mature u hotelima, imamo idealan prostor za slavlje. Još uvijek nije zaživilo da na tom prostoru učenici petkom organizuju nešto kao diskoteku, odnosno da na taj način imaju zabavni dio života u školi. Mislim da je to možda i jedan od načina kako bismo ih lakše privukli školi i školu njima“, objasnio je Mirković.

Nakon toga, organizovali su veče starogradske muzike i poezije, koje je ujedno bilo i donatorsko veče. Tom prilikom su prikupili 21.500 KM.

„Prikupljena sredstva od te večeri smo iskoristili da promijenimo svu stolariju na objektu škole koji je izgrađen 1902. godine. Tada su donirali kako roditelji đaka, tako i zaposleni u školi, ali i drugi sugrađani. Bilo je ljudi koji su donirali i po 2.000 KM i više novca, ali meni lično, kao direktoru, najdraža je bila donacija od 50 KM koje je od svoje penzije od 300 i nešto KM donirala naša bivša učiteljica, penzionerka Radenka Bogičević Zlatković. Razniježila me je i oduševila – od svojih malih primanja, odlučila je da odvoji dio sredstava i da bude jedan od donatora“, kroz osmijeh za portal „Dešavanja u Bijeljini“ priča Mirković.

Pošto je malter otpadao i škola je bila u sve lošijem stanju, odlučili su da sami saniraju probleme zidova koliko je to u njihovoj moći. Gotovo cijeli kolektiv je svoje odmore i ljetne raspuste iskoristio za rad na školi.

Đorđe Mirković

„Mogu da kažem da sam ja iz onog „Titovog sistema“ i da se rado sjećam vremena kada su postojale radne akcije. Kad bih vam rekao da pet godina nisam iskoristio godišnji odmor i da sam svaki ljetnji raspust proveo sa kolegama dotjerujući školu, ne biste mi vjerovali, ali tako je. Ostalo mi je upečatljivo da su moje koleginice, mlade koleginice, dolazile na rad u školu i da su zajedno sa nama gulile zidove i bile u prašini. Neke koleginice su spremale ručak, druge donosile hranu, treće su čistile, tako da mislim da su svi pozitivno reagovali na takvu ideju. Naravno da je tu bilo svakakvih priča od strane naših sugrađana, ali najbitnije je da smo mi uspjeli da uradimo ono što smo planirali i da smo dotjerali školu u prilično dobro stanje. Vrlo simpatično mi je bilo i to što je naša penzionerka, učiteljica Dana Gavrić redovno dolazila i donosila nam hranu“, rekao je Mirković.

Kako Mirković kroz osmijeh govori, bilo je anegdota kada ljudi nisu mogli da vjeruju da direktora škole vide u radnom odijelu, prljavog i prašnjavog, ali da je njemu najbitnije da sad škola izgleda mnogo bolje nego prije. Mirković navodi da im je ostalo da srede još dvije učionice za koja imaju sredstva, ali da samo treba da organizuju posao i srede i njih.

Korak po korak do željenog izgleda škole
„Imam još jednu neostvarnu želju, a na putu sam da i to riješim. Želim da u školskom holu postavim četiri stola sa foteljama, gdje će roditelji, bake i deke kad dođu po djecu moći sjesti, sačekati, pročitati štampu, popiti kafu. Postavićemo aparat za kafu, čaj i toplu čokoladu, muzičku liniju sa koje će se čuti tiho muzika i to će biti prostor gdje će roditelji moći da sačekaju svoju djecu, da ne moraju to vrijeme da provode napolju na kiši i vjetru. Nadam se da ću to moći završiti do kraja mjeseca. Naravno da imamo u planu mnogo toga, međutim, blizu sam penziji i pitanje je koliko ću stići sve to da uradim, ali trudim se“, izrazio je Mirković svoju želju.

Kada je Mirković došao na mjesto direktora, školsko dvorište je bilo u mraku, jer je bilo priključeno na gradsku rasvjetu, pa je iz određenog razloga ugašeno.

„Tada smo rasvjetu školskog dvorišta prebacili na školu i tako osvijetlili parkić ispred škole. Na prijedlog roditelja nabavili smo i šest reflektora, nešto donacijom, nešto smo sami kupili, tako da smo i na taj način osvijetlili školsko dvorište. Sada naveče, u zimskom periodu, kada roditelji dođu po djecu, djeca izlaze u osvjetljeno dvorište, a ne u mrak“, istakao je Mirković.
Mirković smatra da se dobrom voljom i dobrim idejama, na lak način može pokrenuti i omladina i da se tako raznim radnim akcijama može mnogo uraditi u Bijeljini. Kako kaže, umjesto da se pare daju firmama da završavaju poslove koje Bijeljinci mogu da urade udruženim snagama, može se dati poljoprivrednicima i na taj način skupiti hrana za omladinu koja bi u okviru radnih akcija uljepšavala svoj grad. Mirković misli da bi se na taj način mladi više družili, upoznavali i da bismo imali više sklopljenih brakova, a samim tim i više porodica i rođene djece, a manje odlazaka iz zemlje – potrebno je samo dati pravu ideju.

„Ako mogu da kažem da je škola firma, onda mislim da smo mi jedna od rijetkih firmi koja posluje pozitivno. Sredstva skupljamo tako što izdajemo školski prostor, izdajemo sale, izdajemo aneks školskog prostora Centru za obrazovanje odraslih – sve što možemo da iskoristimo. U podrumu aneksa gdje je bio Pedagoški fakultet, bile su zapuštene prostorije od nekih 55 do 60 kvadratnih metara. Sredili smo ih i našli klub koji ih koristi, tako da samo od tog prostora godišnje imamo između 1.000 i 1.200 KM što nije malo, s obzirom da je to bila neupotrebljiva prostorija. Nastojimo da iskoristimo svaki slobodan trenutak i sve što možemo da unovčimo – unovčavamo. Naravno da veliku zahvalnost dugujem i roditeljima škole, jer su imali puno razumijevanje za sve što je škola sa mnom na čelu radila“, istakao je Mirković.

Pored prethodno pomenutih donacija, škola je 2018. godine imala donaciju tadašnjeg Predsjednika RS Milorada Dodika u iznosu od 20.000 KM kada su uradili pod u devet učionica. Od Ministarstva prosvjete i kulture, odnosno Vlade RS, 2019. godine dobili su 85.000 KM iz klirinškog duga kada su presvukli sportske terene i odradili dio ograde oko škole. Pored toga, imali su donaciju od „Addiko banke“ kada su dobili 400 školskih ormarića za učenike razredne nastave, kao i manje donacije od strane Škole stranih jezika „Anglija“ i Obrazovnog centra „Cerovac“ i drugih donatora.

Broj upisane djece se smanjuje
Kao i svugdje u RS i BiH i u ovoj Osnovnoj školi smanjuje se broj upisanih učenika, međutim, uspijevaju da održe približno isti broj đaka.

„Kada sam 2014. godine došao na mjesto direktora, upisivali smo po pet odjeljenja prvačića. Smatram da nam je u rastu broja upisanih prvačića pomogao i rad na školi i njeno sređivanje. Do prošle godine imali smo po sedam odjeljenja prvačića. Nažalost, prošle godine smo upisali jedno odjeljenje manje, jer su nam nedostajala dva do tri učenika da bismo mogli ponovo da upišemo sedam odjeljenja, tako da možemo reći da nam je opao broj učenika upisanih u prvi razred. Sada u centralnoj školi i područnom odjeljenju u Batkoviću imamo 1.286 učenika“, rekao je Mirković.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com