Tomičić se oženio Bijeljinkom i Bijeljinu je nakon toga počeo da smatra svojim gradom i nijednog momenta se u njoj nije osjetio kao tuđin. Jedna od najvećih prekretnica u njegovom životu je bila smrt voljene supruge. Nakon njene smrti, krenuo je da traga za novim smislom života.
„Nakon smrti moje Mire, odlučio sam da uredim veb sajt sa njenih 310 slika. Tražio sam neki novi smisao, neko korisno trošenje vremena i zbog toga sam počeo da pišem unucima. Prošle zime, ispred hotela „Srbija“, napisao sam kako ja to zovem zapis, odnosno pjesmu „Beograde, dušu tvoju tražim“. Poslao sam je na konkurs u Andrićgrad, gdje su me pohvalili i tražili da im pošaljem još svojih pjesama“, rekao je Naca.
Knjiga „Naša obična priča“ je roman u kojem autor priča životnu priču njegove pokojne supruge i njega od dana kad su se upoznali, tok njihove ljubavne veze i uticaj okoline i ljudi sa kojima su živjeli i način na koji su živjeli. Zbirka „Zapisi kao pjesme“ simbolično sadrži 48 pjesama za 48 godina života sa njegovom pokojnom suprugom Mirom.
„Kao moje tri najdraže pjesme izdvojio bih „Ima li ljubav kraj“, gdje je u pjesmi opisan čitav naš život, „Beograde, dušu tvoju tražim“ i „Nemoj Naca“. Kada u životu nisam brojao do deset, već sam reagovao na „prvu loptu“, ona je znala da mi kaže „Nemoj, Naca““, istakao je Tomičić.
Na književnoj večeri govorio je izdavač Zoran Nedeljković, kao i Ružica Gajić, prijateljica autorove pokojne supruge. Stihove Tomičića čitali su glumac Nenad Blagojević, kao i četiri učenika, glumca pozorištanceta „Maslačak“ iz Bijeljine.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
