Na Gradskom groblju u Pučilama kod Bijeljine danas je odata počast za 33 srpska borca Prvog pješadijskog bataljona Druge majevičke brigade poginula prije 26 godina na Banj brdu na Majevici.
Ratni komandant Prvog pješadijskog bataljona Druge majevičke brigade Borivoje Đokić podsjetio je da su ih na današnji dan 1993. godine, na Vaskrs, rano ujutro napale veoma jake snage iz Teočaka, Kalesije i Lopara i da su tada 33 vojnika poginula, 32 ranjena, a 10 je zarobljeno.
Đokić, koji je i ratni vojni invalid, napomenuo je da su neprijateljske jedinice iskoristile takozvani međuprostor i napali komandu i pozadinske jedinice, te da je u tom trenutku u komandi i okolini imao četrdesetak ljudi, a da je neprijatelj napao sa oko 1.200 vojnika.
On je istakao da stalno treba ponavljati činjenicu da su srpski vojnici zvjerski ubijeni na srpskoj zemlji, a ne u osvajačkim napadima.
"Moji borci su pali za Republiku Srpsku, krv su prolili i živote dali na srpskoj teritoriji, a iz Sarajeva `alaču i buliču` da smo agresori. Biti agresor, a ginuti na svojoj, srpskoj zemlji, nije moguće", rekao je Đokić novinarima.
On je naglasio kako se vodio vjerski rat i da to potvrđuje činjenica da su napadali na najveće srpske praznike, rušili bogomolje, groblja, te da su sprečavali i sprečavaju povratak Srba na svoja ognjišta.
"Druga karakteristika je da je to bio građanski rat jer su u njemu učestvovali Srbi, muslimani i Hrvati", rekao je Đokić.
Prema njegovim riječima, za srpske borce je rat bio odbrambeni, jer su branili svoje porodice i zemlju, ginuli za nju i davali dijelove svojih tijela.
"Rođen sam na Majevici, u selu Laze, 100 odsto srpsko stanovništvo, selo sa srpskih 67 kuća, a napadnuto je 21. jula 1992. na Prokopov dan. Nijedne kuće tamo danas nema, sve je zapaljeno, opljačkano. I da možemo tamo, nemamo gdje da se vratimo", rekao je Đokić.
Predsjednik gradske Boračke organizacije Miodrag Stevanović istakao je da su vojnici koji su poginuli na današnji dan 1993. godine život dali za Republiku Srpsku, te da nisu dozvolili neprijatelju da prodre na srpsku teritoriju i počini masakr kako su to ranije radili.
"U njihovu slavu i čast izgrađen je i spomenik u Pučilama da bismo ih se zauvijek sjećali. Ne smijemo zaboraviti poginule borce koji su dali najveći doprinos u stvaranju i odbrani Republike Srpske i posebnu pažnju treba posvetiti školovanju i zapošljavanju njihove djece", poručio je Stevanović.
Danijela Panić, ćerka poginulog borca Slavka Simeunovića, smatra nedopustivim da svake godine na dan sjećanja na stradnje srpskih vojnika na Banj brdu dolazi sve manje ljudi.
"Čuvamo sjećanje na njihove žrtve, na njihove duše, zapalimo svijeće, pomolimo se za njih", rekla je Panićeva, koja je oca izgubila kada je imala sedam i po godina.
Cvijeće i vijenci na spomenik ubijenim i umrlim vojnicima i civilima iz Tuzle u periodu od 1992. do 1995. godine položili su predstavnici boračkih organizacija Bijeljine i Ugljevika, porodice poginulih boraca, predstavnici Trećeg pješadijskog /Republika Srpska/ puka i delegacije gradskih politički partija.
Izvor: ntvarena.com
