AGRO SAVJET: Plodored u povrtarskoj proizvodnji

Plodored je organizovano smenjivanje povrtarskih usjeva na istoj parceli u toku određenog broja godina, obično 3 do 7 godina. On ima dosta prednosti nad uzastopnim gajenjem jednog usjeva na istom mjestu (parceli) više godina (monokultura).

Naime, izvesni povrtarski usjevi vrlo povoljno reaguju na neposredno (direktno) đubrenje organskim đubrivima (stajnjak, kompost), dok ih drugi ne podnose, već traže da se rasporede tek druge ili treće godine poslije ovoga. Na neposredno đubrenje pomenutim đubrivima dobro reaguju sve srednje rane i kasne kupusnjače (osim kelerabe), krastavci, tikvice, praziluk, paprika i paradajz. Rani usjevi (rani kupus, karfiol, zeljasto i lisnato povrće) ne stižu da neposredno iskoriste organska đubriva i zato dolaze tek druge godine. Korjenasto povrće (mrkva, peršun, celer, rotkva i rotkvica) ne podnose direktno đubrenje organskim đubrivima, ako je riječ o normalnom i plodnom zemljištu. Tamo gdje je zemljište slabo i u lošem stanju i ovi usjevi će dobro reagovati na đubrenje organskim đubrivima.

Grašak, boraniju i bob, kada se gaje na plodnom zemljištu, nije potrebno đubriti organskim đubrivima. Međutim, ako ovi usjevi moraju da se gaje na siromašnom i degradiranom zemljištu daće odlične rezultata i ukoliko se nađubre nekim organskim đubrivima. U normalnim uslovima pomenute vrste povrća dolaze druge, pa i treće godine poslije đubrenja organskim đubrivima. Apsolutno se izbjegava uvođenje u plodored jedne za drugom povrtarskih vrsta koje pripadaju istoj porodici zbog toga što one najčešće imaju iste neprijatelje (insekte) i bolesti. To naročito važi za paradajz, plavi patlidžan i krompir, zatim za korjenasto povrće (mrkva, peršun, celer i pastrnjak), kao i za krastavac, lubenice i dinje.