Gost našeg razgovora sa povodom je doktor Stojanka Škorić, specijalista pedijatrije i načelnik Ambulante za specijalističke konsultacije iz pedijatrije. Tema o kojoj smo razgovarali je gojaznost kod djece, s obzirom da je to postao čest problem mladih.
Za početak, recite nam šta je gojaznost?
Gojaznost je najčešći poremećaj ishrane u djetinjstvu i to je nagomilavanje masnog tkiva koje dovodi do povećanja tjelesne mase. Gojaznost je naročito primjećena kod djece krajem 20. i početkom 21. vijeka, gdje je postao vodeći problem u pedijatrijskoj populaciji, u tinejdžerskom uzrastu i u odraslom životnom dobu. Gojaznost je od 2013. godine proglašena za hroničnu bolest i zastupljena je u svim populacionim grupama u pedijatriji – od najranijeg uzrasta, dojenačkog doba, pa sve do tinejdžerskog uzrasta. Gojaznost u djetinjstvu koju više posmatramo i pokušavamo tada da riješimo problem, je zastupljena naroćito u zemljama u razvoju.
Kada je riječ o gojaznosti, koliki je procenat gojazne djece, u svijetu?
U svijetu je oko 43 miliona gojazne djece, a od toga oko 35 miliona je djece u zemljama u razvoju. Statistički broj gojazne djece, pošto Amerikanci najviše vode te statističke podatke, je oko 25% prekomjerne tjelesne mase i oko 16% je gojazno u Americi. To je ipak veliki procenat koji se prati. Kada želimo da utvrdimo da li je dijete gojazno, njegovu tjelesnu masu upoređujemo sa standardnim krivuljama rasta. Ako dijete odstupa od standardnih krivulja rasta, ako je preko 95, dijete je gojazno.
Koji su to najčešći uzroci gojaznosti?
Uzroci gojaznosti u djetinjstvu mogu biti genetski. To su razni sindromi sa kojima se dijete rađa, koji su nama poznati u pedijatriji. Mogu biti poremećaji endokrinološki u toku samog rasta i razvoja, kada zbog neke novonastale bolesti dolazi do gojaznosti, hormonskog disbalansa i može biti usljed nepravilne ishrane.
Kada govorimo o ishrani, koje greške najčešće prave roditelji/djeca u ishrani?
Ako bismo se samo opredijelili na ishranu, što se tiče najčešćih grešaka u ishrani, mogu da se uoče od ranog djetinjstva, od dojenačkog doba. U periodu dojenčeta, mi kao pedijatri i SZO, predlažemo dojenje kao osnovu zdravog početka života. Ako je dijete na dječijoj mlječnoj formuli, ako se hrani dječijom mliječnom formulom, ako ne može majka da doji, preveliki kalorijski unos, može da dovede do gojaznosti. Od druge godine pa nadalje, povećan energetski unos, može da bude povećan u tinejdžerskom dobu i periodu kasne adolescencije. Uzroci nepravilne ishrane u ranom djetinjstvu mogu da budu uvođenje nemlječne ishrane – uvođenje hrane, namirnica, visokog energetskog unosa. To znači da su te namirnice zastupljene sa velikim dodacima masti i to nezdrave masti i transmasnih kiselina i šećera koje dovode do nagomilavanja masnog tkiva, a mi to zovemo prazne kalorije. Znači, nemate od njih ništa, dobijate samo kalorije, dobijate povećan unos kalorija i nikakve nutritivne vrijednosti. To je prepoznato od relevantnih organizacija, tako da su prodavnice brze hrane u Engleskoj, u zemljama koje su počele da vode brigu o tome, udaljene od škole najmanje 800 metara. Najčešće greške u ishrani koje se dešavaju u nekom tinejdžerskom uzrastu, a i ranije su neredovni obroci, obroci „van kuće“, unos visokoenergetske gustine namirnica, kao što su brza hrana, lisnata tijesta, čipsevi, gazirana pića, slatki napici, sokovi iz tetrapaka… Sve to utiče na povećanje masnog tkiva. Neredovna fizička aktivnost, nespavanje, kasno jedenje u toku noći uz kompjuter ili telefon, što je vodeći problem kod djece… nezastupljenost voća i povrća u ishrani i odgovarajućih kvalitetnih protejina i žitarica.
Kakve komplikacije može da izazove gojaznost?
Gojaznost je poremećaj koji može, ako u doba djetinjstva dođe do njega, da utiče i na komplikacije u kasnijem životnom dobu. U periodu djetinjstva, komplikacije gojaznosti utiču na sve organe. Kod mlađeg djeteta, neredovno spavanje, poremećaj disanja, može da utiče na razvoj lokomotornog sistema, da dovede do endokrinoloških poremećaja. Ta djeca budu nervoznija usljed prevelike količine slatkiša, Dokazano je da šećer izaziva blagu zavisnost. U doba tinejdžera, kod djevojčica mora da dovede do poremećaja menstrualnog ciklusa, može da dovede do policističnih jajnika. Kod dječaka do ginekomastije. U kasnijem životnom dobu, može da dovede do poremećaja kardiovaskularnog sistema, do dijabetesa, metaboličkog sindroma, do povećanog holesterola, triglicerida… Uglavnom, do poremećaja kompletnog organizma. To je kao tihi ubica koji od ranog djetinjstva može da utiče na kasnije životno doba. Gojazan tinejdžer obično bude i gojazna osoba u kasnijem životnom dobu.
Postoje li određene preporuke za zdrav obrok?
Osnovna preporuka kod ishrane djece i odraslih je redovnost obroka, umjerenost obroka i raznovrsnost. Djeca treba da imaju redovne obroke – doručak, ručak, večera i dvije užine. Doručak bi obično trebao da bude oko 8.00 sati, užina oko 11.00, ručak oko 14.00 sata, užina oko 17.00 i oko 20.00 sati zadnji obrok. U ishrani treba da budu zastupljene sve grupe namirnica, da djeca u tanjiru imaju povrće, voće, 1/4 žitarica, 1/4 kvalitetni proteini, a to su bjelančevine koje potiču iz namirnica životinjskog porijekla, riba, jaja, mliječni proizvodi koje dajemo u ograničenoj količini. Djeca koja piju litar ili litar i po lijeka, isto mogu da budu anemična, gdje imamo drugi poremećaj. Djeca u tom uzrastu ako preskaču obroke, javlja se veći poremećaj i veća je sklonost ka gojaznosti. Djeca koja preskoče doručak koji je preporuka da bude jedan od osnovnih obroka kod djece, za ručak unesu veću količinu kalorija, ne mogu da imaju redovnost i umjerenost. Ako poslije toga krenu sa unosom grickalica, to je onda veći unos kalorija, plus smanjena fizička aktivnost, dovodi do poremećaja. Imate opšte preporuke za zdravu ishranu, voće, povrće, žitarice, proteinski dio, kvalitetne masti, ne čvrste masti, ne transmasti kao što su margarini i vajkremovi, nego masti koje se preporučuju iz ulja, iz maslinovog ulja, suncokretovog ulja, puter i mliječne masti. Djeca uopšteno imaju opšte preporuke, ali i individualne preporuke koje se određuju prema uzrastu, polu, prema stanju uhranjenosti, prema zdravstvenom stanju djeteta, prema nivou fizičke aktivnosti. Kod djece koja se bave sportom, energetski unos u toku dana treba da bude povećan, a procenat i odnos proteina, hranljivih materija, proteina, masti, ugljenih hidrata, zaštitnih materija kao što su vitamini i minerali se određuje svakome individualno prema potrebi. Zamolila bih da ne nasjedaju na moderne dijete, djetetu trebaju sve grupe namirnica, sve potrebe u hranljivim i zaštitnim namirnicama. Djetetovom ishranom treba da se bavi stručno lice, da preporuči što je djetetu zdravo, a što nije zdravo da se izbaci. Za dijete nema popularnih dijeta, ima samo pravilna ishrana.
U kojoj mjeri fizička aktivnost utiče i na koji način utiče na gojaznost?
Preporučila bih da djeca, osim što imaju adekvatan energetski unos, treba da troše te kalorije. Dijete koje nema određenu fizičku aktivnost, nema potrošnje kalorija. Unos ako je jednako potrošnja, tjelesna masa ostaje poželjna. Ako želite da izgubite u tjelesnoj masi, morate da povećate fizičku aktivnost, da bi došlo do gubitka tjelesne mase. Problem fizičke neaktivnosti je veliki u 21. vijeku kada su u pitanju djeca, a sa pronalaskom mobilnog telefona, kopmjutera… Djeca dosta vremena provode kraj telefona, nema igre koja se preporučuje, poljana, lopta, vožnja bicikla, bilo koja fizička aktivnost na otvorenom prostoru. Fizička aktivnost povoljno djeluje na rad lokomotornog sistema, na rad srca, na protok krvi, djeluje pozitivno psihički – ta djeca su veselija, zainteresovanija, imunološki zdravija, a poželjna tjelesna masa će biti bolja. Fizička aktivnost koja se preporučuje u kasnijem životnom dobu je isto bitna kao u dječijem dobu.
Kakva je povezanost između spavanja i gojaznosti?
Imamo problem i u pedijatrijskoj populaciji – problem nespavanja kod djece, odnosno poremećaj ritma spavanja. Dijete do neke desete godine treba da spava i do 15 sati dnevno. Poslije desete godine, dijete treba da spava osam i po do devet sati, kao odrastao čovjek. Kod tinejdžera mi sad imamo i ranije poremećaj spavanja, zato što u kasnim satima djeca koriste mobilni telefon i oni ujutru budu neispavani, fizički neaktivni, nezainteresovani. Uz telefone obično imamo i grickalice, po cijelu noć se gricka. Nespavanje utiče na povećanje gojaznosti, zato što nespavanje utiče na neuropeptide, na ritam hormona koji utiču na sitost i glad i dovodi do gojaznosti.
Postoji li neka prevencija, odnosno, preventivna borba protiv gojaznosti, da li počinje još u dojenačkom uzrastu?
Dojenje je zdrav početak života, najjeftinije, najzdravije i najlakše. SZO i Evropska i Američka akademija za ishranu i pedijatriju preporučuju dojenje kao osnovu početka života. Dojenjem se dijete štiti od mnogih bolesti, dobija antitijela preko majčinom mlijeka. Kolonizacija bakterija u bebinom digestivnom traktu nije ista kao bebe koje doje i bebe koje su na dječijoj mliječnoj formuli. Dojenje povoljno utiče na sve organe u prvoj godini i kasnije. Dojenje je nešto što preporučujemo majkama, novonastalim majkama i imamo bar u našem dispanzeru majkama koje dolaze preporučujemo dojenje. Imamo veliki broj majki koje doje i idemo na edukacije da preporučimo da je to nešto što treba da bude zastupljeno. Mlade majke možda nisu uporznate sa svim prednostima dojenja i treba raditi na edukaciji.
Kada govorimo o problem gojaznosti, da li je to nasljedno, u kojoj mjeri porodica može uticati na gojaznost djeteta? Ne postoji nasljedna gojaznost, ali imaju određene sklonosti ka gojaznosti i gojaznost kao problem i može biti nasljedna sklonost ka gojaznosti. Uloga porodice u samoj gojaznosti kod djece je velika i mora da se uključi cijela porodica ako je dijete gojazno. Roditelji nekada nisu svjesni da imaju problem, kada postanu svjesni, da postoji rizik, kompletna porodica treba da se uključi u rješavanje problema. Ako je preporučena promjena načina ishrane, kompletna porodica mijenja ishranu, a ne samo dijete. Treba polaziti od ugla gledanja tog djeteta. Potreban je porodičan trud da se riješi problem. Porodica kao osnova društva je za sve, za pravilan rast i razvoj djeteta, osnovna je mjera društva.
Šta je to što društvo može učiniti za prevenciju gojaznosti kod djece?
Društvo može da utiče tako što prepozna rizik koji dovodi do gojaznosti i da djeluje da se taj rizik smanji. To je edukacija zdravstvenih radnika, edukacija prosvjetnih radnika, edukacija djece kroz priče iz škola, preko informacionih sistema. Ići na kompletno društvo da država djeluje kako bi se rizik prepoznao i riješio.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
