„Završila sam za međunarodnog fitnes instruktora i imam međunarodnu fitnes licencu. U sportu sam od ranog djetinjstva, trenirala sam gimnastiku, zatim odbojku, moderne plesove i uvijek je u mom životu bila prisutna ljubav prema sportu. Kada sam krajem 2009. godine došla u Bijeljinu, bilo je jako malo trenera koji su vodili fitnes programe. Mislim da tada nije bilo personalnih trenera. To je bilo nešto novo što je mene zainteresovalo. Igrom slučaja, moj sin je trenirao tekvondo kod poznatog trenera i on mi je nekako bio podrška da krenem s njim da radim u tom klubu, jer je vidio da imam energiju i da ja to mogu“, započela je razgovor za portal Dešavanja u Bijeljini Danka Matusijević.
„Mnogo sam pratila svjetske trendove. Uvijek sam željela da budem drugačija, pa sam na neki svoj način počela da pristupam fitnesu. Znam da sam tad možda bila malo i trn u oku u Bijeljini. Recimo, u parku, kada niko nije vježbao napolju, ja bih povela par djevojaka, upalile bismo muziku i radili trening. Ljudi su prolazili i vidjeli da je to nešto neobično, drugačije. To je zapazio i jedan momak koji je bio u Njemačkoj i rekao da to do tada nije vidio kod nas već samo u inostranstvu na plažama. Ja sam nekako kroz taj svoj drugačiji stil za dvije godine napravila veliki uspjeh, mediji su čuli za mene. Potom sam počela svake godine da radim javne treninge i mogu da se pohvalim da sam kao jedinka organizovala šest javnih treninga sa oko sto učesnika. Treninzi su izazvali veliku pažnju medija i sugrađana i dobili su status manifestacije“, iskrena je Matusijevićka.
Danka ističe da je prvenstveno radila na sebi, trenirala i nadograđivala se, pa je potom završila jednomjesečnu obuku za trenera koji podrazumijeva vojnički način obuke, odnosno, jake fitnes programe visokog intenziteta koji su namijenjeni za pripreme vrhunskih sportista i policiju, a ne samo za treninge za rekreaciju.
„Nije mi bilo toliko naporno završiti obuku za trenera, ali mi je poslije toga postalo nekako medijski naporno. Nekih godinu dana imala sam stvarno medijski „bum“ – emisije, gostovanja, nekad i snimanja po dva puta nedjeljno plus treninzi, plus personalni treninzi. Na duži vremenski period, to postane naporno i preveliki pritisak. Međutim, ljubav i strast prema poslu, prema fitnesu su prevladale. Mogu da najavim dobar projekat na evropskom nivou, koji se sprema za 27. septembar – Dani fitnesa. Ta nedjelja je Svjetska nedjelja fitnesa i organizuje se sedam dana u svim državama. Vidjećemo kako ćemo sve to organizovati zbog trenutne situacije, ali ćemo svakako nešto organizovati. To će glavni mentor poslati u glavno sjedište da bi vidjeli koliko je ko od trenera koji je završio BTC uspio“, najavila je za Dešavanja u Bijeljini Danka.
Za Dešavanja u Bijeljini ističe da je na treninzima bitna raznolikosti i noviteti, jer jednoličan trening vremenom ne može zadržati ljude. Međutim, tu je dosta i do trenera, koliko je dobar kao motivator i kakav pristup ima prema ljudima.
„Bitno je da znate profesionalno da radite, da znate kako treba prići ljudima. Morate znati ocijeniti kako da priđete nekome ko nema samopouzdanja i da sa svakim od njih porazgovarate i motivišete ih. Trener tu igra dosta ključnu ulogu. Prije početka bavljenja fitnesom treba obaviti razgovor, posebno kada je u pitanju personalni trener i treninzi. Kod ljudi koji imaju problem sa kilogramima, na personalnim treninzima bitan je psihološki momenat, jer su oni obično izgubili samopouzdanje i tu je problem kako doprijeti do njih i motivisati ih kao personalni trener. Potrebno je znati objasniti da se problem ne rješava hranom, nego vjerom u sebe, a treninzima i dobrim izgledom se vraća samopouzdanje“, rekla je Matusijevićka i dodala da trener pravi plan ishrane prema potrebama svakog organizma.
Danka Matusijević
„Kada su u pitanju grupni treninzi, u normalnim uslovima radim sa maksimalno 25 ljudi, jer sve preko dovodi do gubitka kvaliteta. Dešava se da bude i 30 ljudi u grupi, ali ja tada zaista moram biti 100% uključena i koncentrisana na grupu da bih mogla održati i ispratiti pravilan rad grupe. Za trenera je mnogo teže kad je u pitanju veća grupa. Djevojke više vole da rade koreografski aerobik, ali kada vide da kondicioni treninzi daju bolje rezultate, onda im ni ta vrsta treninga ne pada teško. Treninzi traju od 45 min do sat vremena i potrebno je imati minimum tri treninga sedmično, dok bi četiri već bilo odlično. Pet i više treninga je previše za organizam, jer je potrebno imati vremena da se mišići odmore i oporave“, objasnila je Danka.
Ona ističe da je za djecu najbolje da imaju minimalno 15 ili 16 godina da bi počeli da se bave fitnesom, ali i da ona u svojim fitnes grupama ima i žene srednjih godina. Kako kaže, dešava se da djevojke i žene povremeno imaju nerealna očekivanja, odnosno da žele da izgube veliki broj kilograma za kratko vrijeme – to je moguće, ali nije preporučljivo zbog pretjeranog napora organizma.
„Pristup je vrlo bitan, ali se ništa ne može uspjeti preko noći. Na moje treninge najviše dolaze studentkinje i mlade mame koje žele da vrate liniju za kratko vrijeme. Recimo imam i primjer jedne djevojčice koja je sa 15 godina počela da se bavi fitnesom zbog problema sa kičmom. Na kontroli, doktori su bili oduševljeni napretkom, s obzirom da smo uspjeli da ojačamo leđne mišiće i kompletnu muskulaturu“, istakla je Matusijevićka.
Posljednjih dana, kako je došlo do pooštravanja mjera zbog situacija sa korona virusom, smanjilo se interesovanje za fitnesom. Kako Danka navodi, ti ljudi nisu napustili fitnes, samo su pauzirali i u planu im je da se vrate sa vježbama na jesen ukoliko situacija to dozvoli.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
