Crveno-bijeli su osvajanjem Kupa šampiona šest mjeseci ranije stekli privilegiju da se za planetarnu krunu bore protiv čileanskog predstavnika, osvajača Kopa libertadores, pred 60.000 gledalaca na Nacionalnom stadionu u Tokiju.
Zvezda se odmah po dolasku na tron Starog kontinenta suočila sa odlaskom Prosinečkog, Stojanovića, Marovića, Šabanadžovića i Binića, a njihovo odsustvo nadomjestio je, i na pravi način iskoristio mladi Vladimir Jugović.
U to vrijeme dvadesetdvogodišnji vezista, iako najmlađi u redovima Beograđana, sa dva pogotka izrastao je u junaka utakmice.
Jugović je golovima u 19. i 58. minutu najavio veliko slavlje tima koji je sa klupe predvodio Vladica Popović, a sve dileme razriješio je u 72. minutu Darko Pančev ujedno postavivši i konačan rezultat.
Briljantna igra crveno-bijelih još više dobija na značaju kad se uzme u obzir da je Zvezda od završnice prvog poluvremena igrala sa igračem manje zbog isključenja Savićevića. Inače na klupi beogradskog tima je sjedio Vladica Popović koji je sezonu završio na klupi banjalučkog Borca sa kojim je ostvario najbolji rezultat u saveznoj ligi Jugoslavije.
Crvena zvezda je pobjedom u Tokiju zaokružila najsvjetliji period u klupskoj istoriji i uparila kontinentalnu i svetsku krunu napravivši tako i najveći uspjeh koji je neki istočnoevropski klub ikad ostvario, ostavivši tadašnjim generacijama sjećanje za ponos, a onim koje slijede primjer da ne postoji nemoguće i motiv da svim srcem, do posljednje kapi kvi i znoja brane boje i grb kluba iz Ljutice Bogdana.
Izvor: srpskainfo.com
