Sami biramo kakav će nam biti pogled na svijet i na ono što nam se dešava. Možemo sve posmatrati crno-bijelo, ali uvijek možemo dodati i malo boje, ma koliko sve crno izgledalo.

Povreda kičmene moždine je definitivno najgora stvar koja mi se dogodila u životu i nešto što nikome nikada ne bih poželjela – počinje svoju priču za „Blic ženu“ hrabra Milica Knežević (25) iz Zrenjanina.

Sa 15 godina njen život okrenuo se naopačke u samo jednoj sekundi. Sa tatom je doživjela saobraćajnu nesreću, poslije koje je bila potpuno paralizovana od vrata nadole. Mogla je samo da priča i da trepće.

– Kad vam se to dogodi, prvo ne znate da li ćete preživjeti, posebno kad vam ljekar dâ samo jedan odsto šanse da ikada pomjerite bilo koji dio tjela i kaže vam da je najbolje da se pomirite sa tim da ćete cijeli život provesti u krevetu. Prilično crno, zar ne? Posebno za nekog ko ima 15 godina – prisjeća se Milica, koja je sada četvrta godina na studijama za softversko inženjerstvo na Tehničkom fakultetu.

 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Da li samo sanjamo snove ili ih i ostvarujemo?!? ???? Uskoro intervju u "Blic ženi" ???? @zena.rs ______________________________ #bliczena #interview #izaberidazivis #blog #followyourdreams

A post shared by Milica Knezevic (@milica_knezevic) on Nov 13, 2018 at 12:23pm PST

U takvoj situaciji nema osobe koja se ne zapita zašto se to baš njoj dogodilo. Odgovora nema jer nekada to prouzrokuju naši, nekada tuđi postupci, ali kada se sve sabere i oduzme, nema nazad, tako je kako je. Život se nastavlja, a mi biramo kako ćemo ga nastaviti.

 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

You have to be really crazy if you decide to run a half marathon just three days before a race. But I had only one goal – to challenge myself and run the whole 21 km. ????This wouldn't be possible without my partner, my love and the biggest supporter who run by my side and helped every time when it was too hard. We did a way better than we thought, had an amazing experience and finished for 2:34h, so I'm beyond proud of us! Also I want to say a huge THANK YOU to SOSIB who helped us with organization, to Andrea and @koca_89 for my handcycle, to my amazing professor John who taught me softwer testing but inspired me to run this race by telling me about his half marathon experiences, and to @stojdza21 and Nikola for giving us a ride ???? I don't feel anything but pain in my hands, arms, shoulders, most of my body, and I can't remember when I was so exhausted but it was worth it and you have all been a part of this crazy dream. ______________________________________ Morate da budete zaista ludi da se odlučite da istrčite polumaraton samo tri dana pre trke. Ali imala sam jedan jedini cilj – da izguram 21km do kraja. ????Ovo ne bi bilo moguće bez moje ljubavi, najveće podrške i partnera koji je trčao sa mnom i pomagao mi kada god mi je bilo suviše teško. Završili smo trku za 2 sata i 34 minuta, imali neverovatno iskustvo i prevazišli smo naša očekivanja zbog čega ne mogu biti ponosnija. Takođe želim da kažem jedno ogromno HVALA SOSIB-u na pomoći oko organizacije, Andrei i Ivanu za moj hancycle, mom sjajnom profesoru Džonu od koga sam učila o testiranju softvera, ali koji me je inspirisao da istrčim ovu trku sa pričama o svim njegovim iskustvima sa polumaratona, Nenadu i Nikoli na obezbeđenom prevozu ???? Trenutno ne osećam ništa osim bola u šakama, rukama, celom telu i ne pamtim kada sam bila ovoliko iscrpljena, ali vredelo je i svi vi ste bili deo ovog mog ludog sna. . . . #halfmarathon #bgdmarathon #21k #hancycle #halfmarathonrunner #wheelchair #quadriplegic #bgmaraton #running #noexcuse #love #inspiration #31stmarathon #belgrademarathon #nopainogain

A post shared by Milica Knezevic (@milica_knezevic) on Apr 21, 2018 at 12:12pm PDT

– Godinu dana provela sam u bolnici. Za to vrijeme smršala sam više od 30 kilograma. Bilo je momenata kad sam plakala non-stop, nisam vidjela svrhu života jer apsolutno ništa sama nisam mogla da uradim. Nije bilo nikog ko bi popričao sa mnom i rekao: „Jeste, sve se to dogodilo, ali to nije kraj života“ – priča Milica.

Dečko je bio i ostao uz mene

Kako je oduvijek bila sportista, posebno teško je prihvatila činjenicu da nikad više neće igrati odbojku. Dugo je trenirala i imala velike planove, tako da joj je to nakon nezgode najteže palo.

– Poslije nekog vremena shvatite da vi tako ležite, a vrijeme prolazi i da od toga nemate ništa. Ali, srećom, uz mene su sve vrijeme bili moja porodica i najbliži ljudi, na kojima sam vidjela da im je nekad bilo teže nego meni samoj. To me je prosto i natjeralo da krenem dalje. Znala sam da moja majka bukvalno umire pored mene kad ja plačem – kaže Milica, koja nas svakim svojim odgovorom iznenadi koliko zrelo i racionalno razmišlja za svoje godine.

 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sometimes life gives you obstacles. Obstacles that may be unfair or too extreme. But you are given choices -> Break through the obstacles or let the obstacles break you. ???? . . . . . . . . . . . . . . . . . . #gym #workout #adaptiverecreation #WSU #gymlife #training #roadtotokyo #wheelchair #athletics #adaptiveathlete #quadriplegic #fitness #fit #healthy #noexcuses

A post shared by Milica Knezevic (@milica_knezevic) on Nov 4, 2017 at 9:19am PDT

Nakon rehabilitacija u Rusiji i Americi sve je krenulo nabolje, a Milica je na internetu čitala iskustva ljudi sa sličnim problemima i ona su joj mnogo pomogla. Sve to ju je guralo naprijed, ali najviše porodica – mama Ljiljana, baka Bjelica i sestra Marija. Sa njom i uz nju je i prije nezgode, ali i poslije bio i ostao dečko Dragan.

– Nema razlike između njega i moje porodice. Zajedno smo više od deset godina i on mi je veliki oslonac. Kad se sve to dogodilo, razumjela bih i da nije ostao uz mene, ali jeste i to nas je jako zbližilo. Imali smo težak period, bilo je situacija kad sam željela da ga otjeram, ali izdržali smo sve – priča iskreno.

Sa dikriminacijom se susrećem svakog dana

Kako bi ohrabrila i motivisala druge ljude, Milica je počela da piše blog „Izaberi da živiš“, gdje deli svoja iskustva. Želi da skrene pažnju ljudima da na osobe u kolicima ne gledaju sažaljivo i sa predrasudama.

– Milion puta u prolazu sam čula: „Jao, jadna ona.“ Tad se uvijek zapitam otkud ljudima ideja da tako nešto pomisle. Ne poznaješ me, ne znaš ništa o meni i ja nisam ograničena zbog kolica, već zbog razmišljanja drugih ljudi i nedovoljnog broja rampi. Da nema kolica, bila bih u krevetu.

Zato da bi olakšala sebi, ali i nekim budućim kolegama i generacijama, Milica je potrošila tri godine kako bi se izborila da na njenom fakultetu naprave rampu i lift za osobe sa invaliditetom. Sa diskriminacijom se susreće svakog dana, ali to je ne obeshrabruje. Naprotiv, baš želi da se bavi ljudskim pravima, jer bez obzira na to što joj se dogodilo, Milica može da radi sve što poželi. To dokazuje svakog dana i sebi i drugima.

– Probala sam veslanje u kajaku, adaptivno surfovanje, ronjenje, plivanje, stoni tenis, kao i ragbi u kolicima. Skakala sam i padobranom, što je bilo fantastično. Nisam mogla da vjerujem da sam skočila sa 3.000 metara visine. To samo dokazuje da prepreke ne postoje kad čovek nešto želi – zaključuje ova vesela djevojka na kraju, kojoj je očigledno priroda podarila brojne talente, među kojima se ipak najviše ističe onaj za život.

Izvor: srpskainfo.com

Policija iz Stanara uhapsila je Z.Z. (29) sa područja opštine Laktaši jer je upravljalo automobilom “golf” sa 2,53 promila alkohola u krvi, saopšteno je iz dobojske Policijske uprave.

Ova osoba je kontrolisana juče u Stanarima.

Alkotestiranjem je utvrđeno da ovo lice ima 1,73 promila alkohola u krvi.

Policiji je juče prijavljeno da je ukraden automobil “golf dva” koji je bio parkiran u Ulici Filipa Višnjića u Doboju.

Izvor: srpskainfo.com

Izvor: www.atvbl.com

Izvor: atvbl.com

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović i bivši potpredsjednik DNS-a koji je isključen iz te stranke, danas se obratio članovima raspuštenog Gradskog odbora DNS-a Banjaluka, koji su odlučili da formiraju novu političku partiju.  

Čubrilović je rekao da je do kraja godine potrebno završiti registraciju te nove stranke.

Govoreći o bivšim kolegama iz vrha DNS-a, Čubrilović je ispričao okupljenima da je predsjedniku DNS-a Marku Paviću rekao da ne želi da bude u stranci sa nekim ljudima, koje nije imenovao, ali ih je nazvao pogrdnim imenima.

“Dosadilo se više ubjeđivati sa nekim ljudima, sa nekim prije svega stranačkim ljudima i najužim rukovodstvom oko pojedinih stvari. Neću to da iznosim ovdje i neću ništa ružno da kažem o tim ljudima. Možda samo imamo drugačije viđenje nekih stvari. Moram da kažem da sam ja predsjedniku, u razgovoru sa njim rekao da ja ne mogu da budem u stranci u kojoj odlučujuću riječ imaju narkomani, pederi i kriminalci. I sada kažem, ne trebamo ništa ružno da kažemo. Dvije decenije zajedničkog rada je iza nas, urađeno je tu i mnogo dobrih poslova”, rekao je Čubrilović.

Izvor:rtvbn.com