Preduzeće Mojić je u poslovnoj zoni Pavlovuća put od osnivanja.. Na vodovodnu mrežu čekaju 13 godina.
– Moramo da obezbijedimo filtriranu vodu za sve zaposlene. Kupujemo i mijenjamo filtere koji su izuzetno skupi – kaže Tešo Mojić, vlasnik i direktor ovog preduzeća.
Uz nedostatak kontrolisane vode za piće, nepostojanje gradskog vodovoda komplikuje i protivpožarnu zaštitu.
Tešo Mojić
– Takođe, moramo da održavamo pumpe koje moraju da imaju dovoljno visok pritisak za hidrante u slučaju nekih opasnosti od požara – navodi Mojić.
U preduzeću Vododov i kanalizacija pojašnjavaju da je izgradnja vodovodne mreže u ovom dijelu i dalje samo u planu – relizacija je neizvjesna.
– Projekti postoje, to je nešto što je u proteklom periodu rađeno. Sada bi trebalo zajedno da pokušamo da pronađemo sredstva, koja pri tom nisu mala, kao ni dužina cjevovoda koji bi trebalo da se izgradi. Čak i uslovi terena zahtijevaju izgradnju pumpnih stanica kako bi sve to moglo da funkcioniše – navodi Ivana Stanišić, izvršna direktorka AD Vodovod i kanalizacija.
Ivana Stanišić
Lokalna uprava finansira 80 odsto sredstava potrebnih za proširenje vododvodne mreže na svim lokacijama u Semberiji. Postavlja se pitanje zašto je ova zona izostavljena.
Nove poslovne zone izgrađene prethodnih godina urađene su sa svom potrebnom infrastrukturom,a grad je i dodatano stimulisao kupovinu parcela kako se poboljšao privredni ambijent u Bijeljini. Stiče se utisak, međutim, da su u planove i investicije Gradske uprave, sami privrednici nedovoljno uključeni.
Poslovna zona na Pavlovića putu je nakon izgradnje mosta na Drini devedestih godina postala atraktivna lokacija za različite proizvodne, trgovinske i turističko-ugostiteljske aktivnosti u Semberiji. Naši sagovornici ističu da bi, osim izgradnje vododovodne mreže, od velike koristi bio gradski prevoz koji bi smanjio troškove zaposlenih i biciklističke staze, ukoliko Bijeljina zaista želi da poboljša privredni ambijent.
Izvor: Dešavanja u Bijeljini
Izvor: rtrs.rs
