Za ljubav jednog Semberca, Ukrajinka Evelina Paprotska, napustila je rodnu Odesu, prijatelje, rodbinu i filharmonijski orkestar s kojim je obišla cijeli svijet i došla u Ugljevik.

Sada radi kao profesorka violine u Muzičkoj školi u Bijeljini, a u slobodno vrijeme izrađuje narodne nošnje za ugljevičko Kulturno-umjetničko društvo "Rudar" .

Za Evelinu Paprotsku, muzika je život. S pet godina sjedjela je za klavirom, sa sedam već svirala violinu. Rođena je u Odesi gdje je završila Muzičku akademiju, imala najbolje profesore i bila prva violina u Odeškoj filharmoniji. Sve je ostavila zbog ljubavi prema Spomenku Novakoviću iz Bijeljine.

– Došla sam, udala se ovdje i riješila i da živim. To je bilo u avgustu 2001., a od septemra sam počela raditi u Muzičkoj školi u Bijeljini. Rođena sam u Odesi, za mene najljepšem gradu. Mnogo mi nedostaje, ali nekada kada možemo odemo tamo da vidim svoj grad, drugare i dišem svoj vazduh, rekla jePaprotska.

Iako se život u Odesi i Ugljeviku mnogo razlikuje, brzo se privikla na novu sredinu, način života, na ljude koji su, kaže, otvoreni i komunikativnu, baš kao i u Ukrajini. Prije nekoliko godina, u slobodno vrijeme počela je da izrađuje narodne nošnje za KUD Rudar iz Ugljevika u kojem je njen muž umjetnički direktor.

– Sve to pripada umjetnosti, kada odmaram, ja volim da radim nešto rukama, nešto kreativno . Inače sam iz porodice koja je umjetnička. Moj brat je akademski slikar. Mama i baka voljele su da se bave ručnim radovima i mama me od djetinjstva učila da šijem, heklam, štrikam. Kada sam došla ovdje vidjela sam da naš KUD ima problema sa nošnjama. Svaki put kada treba, iznajmljuje od drugih KUD-ova za nastup, i to je bila ideja mog muža. Znajući da ja to znam da radim, pitao me je zašto ne bi pomogla malo. To je bilo prije četiri godine i od tada sam dosta toga uradila i drago mi je da pomognem djeci. Moj sin igra isto u KUD-u, dodala je ona

Za četiri godine napravila je više od stotinu dijelova različitih nošnji, komplet ''vranjansku i šopsku nošnju'', i kostime za operu Ero s onog svijeta.

– Zadnje što sam uradila su bijeli kaftani za ljetni Međunarodni festival folklora. Uglavnom radim to kada je raspust, kada nisam zauzeta u školi i meni je zadovoljstvo to da radim, istakla jePaprotska.

Evelina je iz porodice umjetnika, violinistkinja koja je kao članica Odeške filharmonije nastupala od Odese, Kijeva do Španije, Kanade, Čikaga i njujorškog Karnegi hola. A posljednjih osamnaest godina, koliko živi u Ugljeviku, spojila je klasičnu muziku, folklor i porodicu u kojoj se svi bave umjetnošću. Kaže, nedostaje joj samo rad u orkestru. Nada se da će Bijeljina jednoga dana izrasti, imati dovoljno muzičara da formira orkestar, a do tada znanje će i dalje prenositi svojim učenicima.

Izvor: rtrs.tv/bijeljina.org