Za ovaj narodni praznik vezuju se mnoga pravila, neka su zajednička, a neka se razlikuju od sela do sela. U svakom slučaju, za Mali Božić se ne valja raditi, a valja se da omladina izađe, kako se nekad govorilo “na gumno”, danas bi se reklo na trg, ili neko drugo mjesto okupljanja pod vedrim nebom, da se druže i da se momci i cure “zagledaju”.
Takođe, jedan od glavnih običaja jeste da se na ovaj dan za doručak jede praseća ili jagnjeća glava i plećka dijelovi božićne pečenice, koji su ostavljeni specijalno za ovaj dan.
Na Mali Božić počasni gost u kući domaćina je položajnik, onaj ko je na sam Božić prvi došao u kuću i nazvao “Mir Božji Hristos se rodi”, a nije ukućanin. Najčešće je to dijete. Položajnik na Mali Božić dobija poklon od domaćina.
Na Manjači je stari običaj da se peče poseban “kolač” za položajnika, poseban okrugli hljeb od bijelog brašna ukrašen orasima, lješnjacima i suvim voćem. Da bi se “pokazao” položajnik treba da taj hljeb pronese kroz selo na glavi.
Za Mali Božić se u nekim krajevima mijesio i “kovrtanj”, okrugli hljepčić sa rupom u sredini, koji je umiješen od istog tijesta kao i česnica, pa ispečen ostavljen da stoji sedama dana. Kovrtanj bi se po običaju stavljao volu na rog, ili kravama u napoj, kako u kom kraju, a cilj je bio isti: da godina bude rodna, stoka napredna, a mlijeko od krava masno i bogato.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
