Sramna pjesma „Ko na Božić u Kravicu dođe“, u izvođenju grupe „Sateliti“, objavljena je uz obrazloženje i riječi Sulje Hanića: „a, JBG, šta reći, ne mogu je bez…..ovog pa Makar me blokirali godinu.“
Ipak, nakon ispoljenog fanatizma, uslijedilo je povlačenje, a Hanić, koji je stariji vodnik, podoficir za personalne poslove u inženjerijskom bataljionu Oružanih snaga BiH, ubrzo se oglasio, tvrdeći da mu je profil hakovan.
„Svim prijateljima na fejsu – Ako sa moga profila dobijete objavu neprimjerenog sadržaja, neko mi je hakovao profil, samo briši ne otvaraj“, napisao je Suljo Hanić.
Ipak, nije moguće a ne zapitati se da je Hanić iskren kada kaže da mu je profil hakovan ili se nakon objave sramne pjesme predomislio, razmatrajući kakve posljedice i reakcije ovakva objava može da izazove, imajući u vidu da je ovaj pripadnik Oružanih snaga BiH i ranije imao slične ispade i objave.
Naime, Hanić je i ranije ispoljavao mržnju i netrpeljivost prema Srbima i pravoslavlju. Na objavu „OoooNermine! Ne vjeruj im ni kad slavu slave“, Suljo je napisao „ Nikad. Do sada smo 10 puta pogriješili, krst je krst.“
Svoj ekstremizam Hanić je ispoljio i kada je riječ o šiptarima na Kosovu, otvoreno im pružajući podršku. Na svom Fejsbuk profilu prošle godine Suljo je objavio Albansku pjesmu posvećenu šiptarima, uz riječi „Aj,mo bratja šiptari“.
Jako je zanimljiv i način na koji Hanić vidi odnos Njemaca i Jevreja. Naime, na Fejsbuk profilu Hanić je objavio „Evo što su židovi radili Njemcima prije rata, isto što i cijelom svijetu danas“.
Nakon svega navedenog, teško je povjerovati u Hanićevu iskrenost. Međutim, sam Hanić nije toliko značajan koliku su značajne ideje koje on promoviše i njihov uticaj na društvo u kojem živimo. Postavlja se pitanje da li je moguć opstanak društva u kojem je prisutan šovinizam i otvorena mržnja i nepovjerenje prema onima sa kojima se živi. Do koje mjere mržnja prema Srbima ide i da li je riječ samo o ekstremnim pojedicima ili idejama koje imaju šire uporište u našem društvu. Ono što je sigurno je da je riječ o pojavama koje itekako zabrinjavaju i pokazuju da je društvo u BiH još uvijek ranjivo, kada je riječ o ekstremnim idejama i netrpeljivosti prema drugom.
Prenosimo i sramnu pjesmu Orićevog „junaka“ u cjelosti:
„Ej ko na Božić u Kravicu dođe,
Naser Orić – nije Karađorđe.
A kad vidješe sa svih strana puca,
stadoše im u grudima srca.
Ostaviše i Božić i Slavu,
samo živu da izvuku glavu.
Ej ostaviše i Isusa sama,
da ga oni pogaze nogama.
A na stolu torte i kolači,
neka jede ko je bio jači.
Džabe što su i tehniku imali,
opet im se Kravica zapali.
Naser svojim borcima govori:
vi slavite dok Kravica gori.
Nema više gnijezda dušmanskoga
baš na Božić ogrijala Boga.
Mjesto popa što sveti vodicu,
došetao Naser u Kravicu.
Ej šta je ovo Naser borce pita:
„Nemam kome Božić da čestitam!“
Hajmo kući braćo muslimani,
mi smo ovdje došli nepozvani…“
Zločin bez kazne
Od velikog stradanja Srba u Kravici prošlo je 27 godina.
Etničko čišćenje Srba započeto u aprilu 1992. godine i uništavanje svega što je srpsko, muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića, uz pomoć jedinica sa bratunačkog, vlaseničkog i zvorničkog područja, nastavile su tokom cijele 1992. i početkom 1993. godine.
Veliki pokolj u srpskom selu Kravice odigrao se na Božić 7. januara 1993, kada su muslimanske snage predvođene Orićem, napale selo koje je branila seoska straža. Poginulo je 49 ljudi, od kojih su neki upravo napuštali crkvu poslije božićne službe. Među ubijenima bilo je i staraca i djece.
Tog dana selo je opljačkano, zapaljeno je 688 srpskih kuća na širem području Kravice, oko 2.000 pomoćnih i 27 društvenih objekata. Oko 1.000 stanovnika ostalo je bez kuća u jednom danu i kroz smetove se probilo prema Drini, izbjegavši sigurnu smrt.
Od početka rata do sredine 1995. godine muslimanske snage iz Srebrenice stalno su upadale u srpska sela oko ovog mjesta, Bratunca, Milića, Skelana i Zvornika, ubijajući sve što stignu, pljačkajući i paleći srpsku imovinu. Zarobljene su mučili, masakrirali i odjsecali im glave, a zabilježeno je i da su ljude pekli na ražnju.
Ništa od navedenog nije prekinuto ni nakon što je Srebrenica proglašena zaštićenom zonom UN. Upadi u srpska sela su nastavljeni.
Napadi i masakri su se dešavali na velike pravoslavne praznike – Božić, Petrovdan, Đurđevdan.
Zlikovci nisu ostvaljali u životu ni žene, ni djecu, ni starce, a mnogi su umirali nakon brutalnih mučenja.
Ni nakon 27 godina niko nije odgovarao za ubistva i zločine u Kravici, kao ni za ostale zločine u velikom broju srpskih sela u srednjem Podrinju, izuzimajući dvojicu Bošnjaka koji su osuđeni za tri pojedinačna ubistva na području Bratunca.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
