„Kampanja koju ćemo i zvanično lansirati u septembru se tiče podizanja svijesti javnosti, informisanja građana BiH o rizicima trgovine ljudima u svrhu radne eksploatacije. Na taj način ćemo povezati vladin i nevladin sektor u zajedničkom djelovanju smanjenja rizika i stvaranja pogodnije atmosfere za radnike unutar BiH i one koji odlaze u inostranstvo. Zamislili smo da kroz 13 javnih događaja na teritoriji BiH i kroz javne kampanje i ulične akcije animiramo građane da se bolje informišu o svojim pravima i da ih uputimo na organizacije i institucije gdje mogu prijaviti sumnjive oglase za posao ili potražiti svoja prava ukoliko su se našli u situaciji da njihovi radni odnosi izlaze iz okvira predviđenih Zakonom“, navela je Dragana Petrić, koordinator projekta i dodala da su na terenu dobili poražavajuće podatke, odnosno da se ljudi neće odlučiti na prijavu, čak i ako znaju da su im ugrožena radna prava.
Svako kršenje prava radnika na radnom mjestu mora biti prijavljeno inspekciji rada. Ukoliko se radi o maljoletnim licima čija su prava prekršena, odnosno ukoliko su maloljetnici prisiljeni da obavljaju prosječenje – prisilni rad, obavezno se uključuje Centar za socijalni rad.
„Moram napomenuti da „Centar ženskih prava“ trenutno ima aktivan predmet na Ustavnom sudu BiH povodom mobinga na radnom mjestu i čekamo odluku u neko naredno vrijeme. Kod državljana BiH još uvijek nije dovoljno razvijena svijest, ljudi se boje za svoje radne pozicije i rijetko ko se odlučuje da prijavi povrede radnih prava, posebno u vrijeme poslije Kovida“, objasnila je Aida Ćosić pravnik „Centra ženskih prava“ iz Zenice.
Članice udruženja ističu da im se ljudi javljaju za pravne savjete, ali da je jako mali broj njih spreman da uđe u sudski postupak vezano za ovu temu, jer su unaprijed sigurni da su male šanse da će dobiti u tom postupku, jer su poslodavci moćniji i imaju moćnije advokate.
„Najčešće nam se javljaju žene i djeca koje su na neki način proživjeli porodično nasilje, međutim, u doba Kovida imali smo više slučajeva javljanja – javljale su nam se žene koje su bile zaposlene kod privatnih poslodavaca, a imale su problem iz radnih odnosa. U tom slučaju smo radili pravna savjetovanja, ali nijedna žena nije bila spremna da se upusti u sudski postupak. Mi smo im dali savjete na koji način bi mogli da se zaštite, ali njihov problem je što se boje da ne izgube radno mjesto i iz tog razloga nisu htjele da prijavljuju. S početkom pandemije, poslodavci mnogih privatnih firmi su žene sa Ugovorom o radu slali na neplaćeni prinudni godišnji odmor. One su imale pravo na nadoknadu, ali te situacije nisu prijavljivale“, rekla je Lana Jajčević ispred Fondacije „Udružene žene“ Banjaluka zaposlena u Pravnom savjetovalištvu za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
