Bijeljina se nalazi u srcu čisto poljoprivrednog reona, pa je, logično, odmah poslije oslobođenja u Drugom svjetskom ratu, utemeljena okosnica njenog privrednog razvoja vezana za najznačajniji semberski resurs. Nosioci tog razvoja bili su: PD „Semberija“, „Sava” – prehrambena industrija, “Žitopromet” – prerada žitarica, “Šećerana” – proizvodnja šećera.
Međutim, Bijeljina je raspolagala i zavidnom i prilično raznorodnom industrijskom strukturom. U Bijeljini je postojalo više velikih industrijskih preduzeća : Panafleks (ranije Mladost) – fabrika savitljivih cijevi i vratila, Elvaco – fabrika armaturnih mreža i elektroda, Zenit – industrija obuće, Kurjak – konfekcija, Stolar – industrija nameštaja, Drina – industrija građevinskog materijala i Rad Holding – građevinarstvo.
Radi podsjećanja, na mjestu današnjeg modernog tržnog centra “Mihajlović”, do prije 15-ak godina je postojala i radila poznata fabrika konfekcije “Kurjak”. Na mjestu fabričke kapije i prijavnice danas je smještena pekara.
Značajan doprinos za pokretanje djelatnosti konfekcije tekstila dala je Fatima Lipničević, bijeljinska skojevka. Ona je februara 1946. godine izabrana u inicijativni odbor za osnivanje krojačke zadruge koja 26. marta 1946. počinje sa radom. Kasnije je ta zadruga prerasla u fabriku konfekcije „Kurjak“.
Kurjak je zahvaljujući kvalitetnim mašinama i stručnoj radnoj snazi, u značajnim količinama proizvodio kapute, mantile, kostime i odijela, za strano i domaće tržište. Nekada je “Kurjak”, osim centralne fabrike, posjedovao i pogone u Janji i Ugljeviku, a zapošljavao je preko 1000 radnika.
Međutim, sudbinu ove fabrike, kao i mnogih drugih, 2010. godine određuju neminovni procesi privatizacije društvene imovine. Imovina „Kurjaka“ je svojevremeno bila procijenjena na vrijednost od oko 3,3 miliona KM. Ali, od trećeg pokušaja licitacije putem suda, kupac fabrike je, u svojstvu fizičkog lica, izlicitirao tri puta manji iznos od procjenjenog.
Uslijedio je i niz preprodaja, naravno uz smanjenje prodajne cijene, sa svim posljedicama koje ostavljaju traga na kapitalu i ljudskim resursima.
Kao konačni kupac, Trgovinsko preduzeće “Mihajlović” nekada poznatu bijeljinsku fabriku konfekcije „Kurjak“ je preuredio i dogradio u šoping centar sa 80 prodavnica. Koliko danas radi radnika u tim prodavnicama – nemamo informaciju.
Izvor: noviglas.info
