Aleksandra Pandurević se zahvalila Janjičiću, Đuriću i Angelkovu, doktorima Kardiologije bijeljinske bolnice (foto)

Datum:

Share post:

Aleksandra Pandurević se na svom FB nalogu javno zahvalila doktorima sa Kardiologije u bijeljinskoj bolnici dr Aleksandru Janjičiću, dr Vladimiru Đuriću i prof. dr Lazaru Angelkovu, koji su ponovo spasili srce njene majke i uspješno uradili elektrokonverziju a njen post prenosimo u cijelosti:

Prije svega, ponovo želim javno da se zahvalim divnim doktorima sa Kardiologije u Bijeljini: dr Aleksandru Janjičiću, dr Vladimiru Đuriću i prof. dr Lazaru Angelkovu, koji su ponovo spasili srce moje mame i uspješno uradili elektrokonverziju.

Samo prije 24 sata nisam ni sanjala da ćemo proživjeti svu bijedu, ali i dobre primjere našeg zdravstva. I zato želim da ukažem na obje, da svi vide i kako se može kada se zna i hoće. Naime, nakon što su prof. dr Angelkov, dr Janjičić i dr Đurić mojoj mami ugradili pejsmejker, a potom joj uradili i krioablaciju srca kako bi otklonili maligne aritmije koje su se javljale a koje su mogle dovesti do zastoja srca, ona se osjećala sjajno.

TESTNA REKLAMA

Sinoć ulazim u kuću, a ona mi govori kako je moja koleginica dr Maja Dragojević-Stojić imala odličnu diskusiju u NS RS i ministru zdravlja Šeraniću govorila o katastrofalnom stanju u bolnici u Prijedoru, od nedostataka u angio sali do uslova u kojima borave pacijenti.

Ni slutile tada nismo da ćemo prošlu noć sve to spoznati na koži, sve to o čemu je Maja govorila. Pomoć ti treba, a nema je ko i čim da ti je pruži.

Naime, mama je izmjerila pritisak i vidjela da joj je puls 110, iako se osjećala dobro i nije imala teškoća. U konsultaciji sa dr Janjičićem, popila je četverostruku dozu antiritmika, ali je puls ostajao isti. Negdje oko ponoći smo otišle u Hitnu odakle su nas uputili u Bolnicu “Srbija“.

Njen EKG sam poslala njenom kardiologu dr Janjičiću, koji je godinama liječi, i on je posumnjao da je pejs poremetio frekvenciju. Umirio me da nije životno ugrožena, ali i rekao da je dovedem na kontrolu pejsa.

I tada razmišljam: ako je odvedem u Bolnicu “Srbija“, tamo nemaju opremu niti rade pejsmejkere i interventnu kardiologiju. Imam izbor ili da čekam jutro i da je vodim u privatni Centar za srce u Sarajevu ili da se Bogu pomolim i krenem u Bijeljinu kod ljekara koji su je već spasili, znaju njenu istoriju bolesti, i uz koje se osjeća sigurno.

Noć sam probdjela, osluškujući njeno disanje. Jutros se budi, stanje isto. Puls 110. Pomolim se Bogu i sjednemo u kola. Krijem svoj strah od nje, a u sebi razmišljam – a šta ako pejs ponovo poremeti frekvenciju i ode još više.

Ne smijem da zovem nikog i da pitam može li se to desiti, jer ću se još više uspaničiti ako je odgovor potvrdan. Četiri sata vožnje duga kao četiri godine. Konačno stižemo u bolnicu u Bijeljini i sav teret mi spada kada vidim lice dr Janjičića.

Nikada se do sada nisam toliko nekome obradovala. Mama ima običaj reći da zna da joj u njegovoj, dr Vlade i profesorovoj blizini ništa ne može biti. Večeras sam i ja imala taj osjećaj. Kao kada doživite brodolom i nakon pet dana na pučini ugledate obalu. Samo da mi je do njih doći i spašena je! Hvala Bogu, tako je i bilo.

Ulazimo u ambulantu za preglede, oni očitavaju pejs i otkrivaju da su joj se 9.novembra pojavile nove aritmije koje ranije nije imala. Dakle, njeno srce je upalo u aritmiju na koju nisu djelovali lijekovi. Za sve one koji potcjenjuju koronu, ona je upravo tada imala koronu koja je trajala svega dva dana, ali je vjerovatno napala najslabiju tačku – njeno srce.

– Šta sad? – uplašeno pitam.

– Sada ćemo to riješiti, uspavaćemo je pet minuta i uraditi elektrokonverziju, a za dva sata može kući – kaže dr Janjičić, hrabreći nas osmjehom.

– Mama? – pitam je.

– Ono što doktori kažu! U sigurnim sam rukama, ne sekiraj se, biću dobro – hrabri me mama i uspjeva sve da nas nasmije govoreći: – Još samo stent da mi ugradite i sve sam isprobala.

Izlazim iz bolnice, vraćenog samopouzdanja, bez straha, jer znam da se bori sa nečim zašto postoji lijek i da je u dobrim rukama. I tek što sam ušla u stan, za manje od oko pola sata, šalje mi slikovnu poruku iz kreveta – ona i dr Aleksandar Janjičić.

Konverzija uspjela, srce u ritmu!

I sve što želim jeste da u svakom našem gradu, svakoj našoj bolnici, od Trebinja do Prijedora, imamo interventnu kardiologiju kakva je u Bijeljini.

Da ne brojim minute i sate od Istočnog Sarajeva do Bijeljine, i da srce moje majke i svih nas bude jednako sigurno u svim bolnicama.

Nažalost, kakvo nam je stanje, bojim se da nam i ovi preostali dobri doktori ne odu u Njemačku, ako kao društvo i država ne poduzmemo ništa.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

POVEZANE VIJESTI

SANKCIJE SRPSKOJ: Šmit najavio reakciju na Dodikov potez

Stižu sankcije Srpskoj: Šmit najavio reakciju na Dodikov potez Kristijan Šmit, kojeg Republike Srpska ne priznaje za visokog predstavnika...

BIJELJINSKOJ BOLNICI „SVETI VRAČEVI“ PRIZNANJE OPŠTINE PELAGIĆEVO (foto)

Na svečanoj akademiji povodom 30 godina od osnivanja opštine Pelagićevo, JZU Bolnica “Sveti Vračevi” Bijeljina dobitnik je priznanja...

Milan Petrović (SDS) novi potpredsjednik NS RS

Na osnovu Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srpske  jedno od podpredsjedničkih mjesta NS RS pripada najvećoj opozicionoj...

BROD, JEREMIĆ SPS: Hvala prijateljima iz Japana

Direktor Doma zdravlja Brod Igor Jeremić zahvalio je Vladi Japana na donaciji za nabavku rentgen uređaja za potrebe...