– Rođena sam u tijelu muškarca, ali sto posto sam žensko. Ja tako razmišljam, tako se ponašam, tako se oblačim. Ne želim da se skrivam, to bi mi donijelo još veću patnju. U početku sam mislila da sam gej, ali onda sam shvatila da to nije tako – ovako je svoju ispovijest započela Saška (Saša) Đokić iz Vlasotinca, transrodna osoba koja živi u Novom Sadu.
Njen otac pucao u majku
Saška kaže da je rano ostala bez roditelja, da njena tragedija počinje još u djetinstvu. Kao mala, prisustvovala je užasnoj sceni u svojoj kući.
– Moj otac je na moje oči pucao majci u glavu. Majka je preživjela, otac je umro poslije toga. Majku sam izgubila kada sam imala 16 godina, pokosio je rak. Na sreću ili na žalost, ja nisam imala tu obavezu da roditeljima objašnjavam šta sam i ko sam – kaže Saška, ali dodaje da je uprkos tome rodbina nije prihvatila takvu kakva jeste.
Kaže da ima starijeg brata i sestru, koji nisu željeli da se brinu o njoj, pa je nakon gubitka majke pripala hraniteljskoj porodici na čuvanje.
– Bila sam u više hraniteljskih porodica. Tamo sam doživljavala psihička zlostavljanja. Ništa lijepo me ne vezuje za djetinstvo i Vlasotince – dodaje ona.
Nakon punoljetstva otišla u Hrvatsku
Punoljetna i nakon završetka škole, Saška je riješila da preuzme svoj život u svoje ruke.
– Kao strani državljanin u Hrvatskoj nisam odmah mogla da otvorim neku fimu i poslujem. Bilo je potrebno oko 40.000 evra da bi se pokrenula firma. Morala sam da zaradim novac, to je bilo teško jer čim bi me ugledali poslodavci bi me gledali kao vanzemaljca – prisjeća se ona svojih prvih godina u Hrvatskoj.
Na prostituciju se opredijelila, jer je kako kaže “muka natjerala”
Hapšenje, zatvor, silovanje
Saška kaže da je u Hrvatskoj proživjela pakao. Kada je mislila da je stvorila novi život, sve joj se jedne večeri srušilo kao kula od karata. Od tada, kaže, nizali su se samo tragični događaji u njenom životu.
– Jedne večeri, pošto sam imala salon za masažu, primila sam jednog klijenta. Dok sam bila u kupatilu, dečko moje cimerke je nasrnuo na njega. Zvala sam policiju, hitnu pomoć. Nas dvoje su priveli zbog razbojništva – prisjeća se Saška kobne večeri kada je završila u hrvatskom zatvoru.
Kaže da je u pritvoru bila mjesec i po dana, dodajući da je tamo doživjela, kako kaže, “užas i pakao”.
– Privedena sam oko šest sati ujutru. Privedena sam sva sređena, otišla sam na saslušanje, odveli su me, nisu primili moju dokumentaciju, na nekim sudovima su me okarakterisali kao ženu, na nekim kao muškarca i to je bilo katastrofa. Bila sam u ćeliji sa zatvorenicima koji su tamo zbog mnogo jačih djela – prisjeća se ona prve zatvorske noći, dodajući da bi bila još prve noći pretučena da nije bilo jednog zatvorenika koji je zaštitio.
Međutim, Saška kaže da u zatvoru je tek slijedio pakao, i da je pored fizičkih nasrtaja na nju i batina na kraju i silovana.
– Ja sam trebala da budem na ženskom odjeljenju. Poslije 15 dana sam prebačena u samicu. Stavili su me da šetam, gdje sam u slikonima šetala sa muškarcima. Zatvorenici su me lupali po zadnjici, prijetili su mi silovanjem – prisjeća se ona, ističući da je više puta apelovala na upravnika zatvora da je zaštiti.
– Ne znam ko me je silovao. Ušao je sa fantomkom. Ja sam bila pod terapijom, jer pijem dosta hormona i antidepresive. Ušao je oko tri ujutru, i to je jedino čega se sjećam. Postoje kamere, zna se ko i kada dežura. Zna se ko je krivac, ali vjerujem da ga štite – rekla je ona, dodavši da ništa ne može jer je protjerana iz Hrvatske jer joj je istekla radna dozvola.
– Protjerana sam sa jednom kesom. Ovdje nemam nikoga, jedva sam se snašla da živim. U Hrvatskoj imam prijatelje, stvorila sam svoj život, stekla sam novu porodicu – rekla je ona, naglašavajući da sada živi u Novom Sadu.
Izvor: kurir.rs
