Sama činjenica da u jednom odjeljenju sve đačke brige i radosti dijele vukovci zanimljiva je i tjera na razmišljanje ima li takmičarskog duha među tim najboljim đacima.

Jedan od njih Nikola Pejaković kaže da jedni druge odlično razumiju, jer su svi tokom osnovne škole stremili ka istom cilju.

– Drago mi je što smo svi vukovci, nekako je poseban osjećaj. Nema rivalstva među nama, mi smo tim. Dajemo maksimum od sebe, želimo da steknemo što više znanja i pomažemo jedni drugima – kazao je Pejaković, naglasivši da posebno voli programiranje.

Po završetku srednje škole planira da se upiše na fakultet i da se zaposli u IT sektoru.

– Profesori su sjajni, imaju dosta znanja i trude se maksimalno da nam to prenesu. Ko zna, možda se i sam jednoga dana nađem u njihovoj ulozi – kazao je Pejaković.

I njegova drugarica Aleksandra Savić kaže da je velika čast biti dio odjeljenja koje broji sve same vukovce.

– Tokom osnovnoškolskog obrazovanja svi smo mi uložili veliki trud da ostanemo odlični đaci i posvetili smo vrijeme učenju. Lijepo je danas biti okružen drugarima koji teže ka istom cilju. Trudimo se da što bolje uradimo sve zadatke, pa i kada zapne, jedni drugima pomažemo – rekla je Savićeva.

U slobodno vrijeme, dodala je, voli da čita, piše i izlazi sa drugarima.

Razredni starješina vukovaca Vesna Spasojević je kazala da je veliki izazov, ali i velika čast, biti razrednik takvom odjeljenju.

– Predajem im stručne predmete, programiranje i informatiku. Zaista su odlični i mogu da se pohvala odličnim vladanjem. Zanimljivo je to što preovladavaju djevojčice, njih je 15, a dječaka 12. Imamo učenike koji pohađaju redovno našu i Muzičku školu, takmičari su u mnogim oblastima, u sportu i muzici, zaista jedno posebno odjeljenje – rekla je Spasojevićeva.

Posebno je ponosna što su djevojčice odlične i kako kaže odlično plivaju u programerskim vodama.

– Dok radimo neki zadatak, pišem na tabli, okrenuta sam leđima i postavim im pitanje, kada se okrenem sve ruke su podignute, svi žele da odgovore. To sa prethodnim generacijama nije bio slučaj. Izuzetno su vrijedni svi i traže znanje – naglasila je Spasojevićeva.

Na ovo posebno odjeljenje ponosni su svi u školi koja je lani proslavila veliki jubilej, 100 godina postojanja i rada.

– Ponosni smo što su se ti vrijedni đaci opredijelili baš za našu školu. Trudimo se da im obezbijedimo što bolje uslove za praktičnu nastavu. Ima i preduzeća u koja naši đaci odlaze na praksu – kazala je pedagog škole Vera Vujić, koja već četiri decenije radi u Tehničkoj školi “Mihajlo Pupin”.

Naglasila je da su posebno srećni kada njihovi bivši đaci ponovo zakucaju na vrata škole po završetku fakulteta i postanu članovi kolektiva škole, piše Glas Srpske.

– Nadam se da će se bar neko od ovih naših vukovaca po završetku studija vratiti da stečeno znanje i iskustvo prenosi nekim novim generacijama – rekla je Vujićeva.