Stevo Tomić je bio vrsan fudbaler sa istančanim nagonom za postizanje golova zbog čega je i dobio nadimak Dure, po poznatom igraču Crvene Zvezde Durkoviću.
Nažalost, zbog bolesti, rano je napustio aktivno igranje fudbala a bio je u najvećoj snazi i ko zna gdje bi završio. Međutim, ostao je uz fudbal. Prvobitno je preuzeo brigu o mlađim kategorijama i okupljao djecu na igralištu u Dvorovima, kojim je prenosio svoja znanja i učio ih da budu sportisti i dobri ljudi. Bio je trener i piscu ovih redova (Vladan Simeunović).
Treba napomenuti da je on oformio i selektirao igrače pionirske ekipe koja je 1975. godine osvojila prvo mjesto na završnom turniru za BiH u Tuzli čime se upisala u istoriju Proletera.
Stevo Tomić Dure (1945-1990)
Dure je bio neizbježni gledalac i navijač svih selekcija Proletera i ostaće zapamćen kao navijač koji je utakmice uvjek gledao sa sjeverne strane terena, imao komične a i stručne komentare na igru pojedinaca ili sudjenje sudija.
U poluvremenu je ulazio u teren i sa visine šesmnaesterca šutirao loptu, uvijek precizno, pogađao prečku gola zašta je dobijao aplauze publike.
STOJE: Pero Đorđić, Slavko Šiljo Rakić, Tomo Lazarević, Drago Jovičić, Žiko Stević, Miro Rankić, Sreten Maksimović Pilica, ČUČE: Bogdan Rankić, Aco Ostojić, Stevo Dure Tomić, Jovan Todić, Mićo Živanović – godina 1968.
Stevo Dure Tomić, pripada plejadi zaslužnih pojedinaca jer je, kao pomoćni trener ekipe, učestvovao u osvajanju prvog mjesta u Područnoj ligi i plasmanu u 3. Ligu SFRJ te 1972. godine.
Boem po ubjeđenju, sa naglašenim smislom za humor, često je zasmijavao prisutne u kafanama u Dvorovima raznim pošalicama ili smicalicama. Postoji jedna urbana anegdota koja se i danas prepričava kod starih mještana Dvorova.
Naime, jednog dana je Dure sa prijateljima sjedio u staroj kafani u Dvorovima kada je naišao neki čovjek iz susjednog sela. Zastao je i pitao da li neko u Dvorovima ima jarca za priplod.
Dure je odmah reagovao i rekao mu da se javi u zaseok Gajevi kod Žike Mijatovića pa je čovjek sretan produžio put i otišao do naznačenog mjesta. Nakon izvjesnog vremena u kafanu, ljut, dolazi Žiko i psuje Dureta zbog toga što je čovjeka poslao kod njega. Žiko je u selu bio poznat po nadimku „JARAC“. Ali sve se lijepo završilo uz šalu i smjeh pa je Žiko nastavio druženje sa Duretom i drugovima.
Takav je bio naš Dure.
Pored fudbala, Dure je bio strastveni ribolovac i često je odlazio na jezera i rijeke u ribolom a nerjetko i u Bosut putujući šinobusom. Nažalost, sudbina je tako odredila da u ribolovu, na Bosutu umre i napusti ovozemaljski život. Sahranjen je na groblju u Dvorovima.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
