Nema, dakle, potrebe za vanrednim stanjem jer je propadanje ove stranke postalo redovna pojava i proces koji neminovno vodi njenom nestanku.
Dokle god čujete metka sa Ljubinog groba ili negdje sa hercegovačkih krševa znajte da je Vukota predsjednik. Istina, Vukota ne voli pucnje pa je zbog njih otišao u Srbiju 1992, a otuda se vratio 1999, kada je tamo zapucalo. Da nije tragično bilo bi komično. Sve do posljednjeg poslanika u SDS, sve do posljednje budžetske uplate na tim osnovama Vukota će biti predsjednik.
A to što je stranka u rasulu, što je opšta bježanija spašavanja, što su članovi i simpatizeri prevareni i zbunjeni, to uopšte nije važno. Odavno je SDS u raljama najogoljenijih interesa (istina, ne samo SDS), gdje se vodi računa isključivo o nekolicini zaslužnih. E sada, tu dolazimo do novog moralnog posrnuća.
Dva najodgovornija čovjeka za propast SDS Bosić i Govedarica doniješe odluku da se pozicioniraju u zakonodavnoj vlasti, pošto im je izvršna veoma daleko.
Ja ću Mladene u Vijeće naroda u Republiku Srpsku kako bi obebijedio platu ako slučajno ne budem ponovo izabran za predsjednika stranke, a ti idi u to Vijeće na nivou države, jer ti tako vraćam svoj dug što si me predložio za nasljednika i ispravljam grešku zbog Obrena Petrovića.
To je dakle ta nova postizborna strategija rukovodstva SDS. Naš narod, što bi Vukota mogao epski da uljepša uz gusle, bi rekao: ''jadna majko jadnijeh svatova''.
Izvor: www.desavanjaubijeljini.com
FB Dešavanja u Bijeljini
