Prije petnaestak dana, na Trgu Krajine u Banjaluci, roditelji djece sa poteškoćama u razvoju iz Banjaluke i dvadesetak roditelja iz Bijeljine, održali su protest na kom su zatražili da se izmijeni Zakon o dječijoj zaštiti.
Bijeljinka Aleksandra Stankić, majka maloljetnog djeteta sa poteškoćama u razvoju, ističe da joj je prijeko potrebno da se poboljša pomenuti zakon, pa je to jedan od razloga zašto su zakazali mirne proteste i u Bijeljini, 27. maja na Trgu kralja Petra I Karađorđevića u 13.00 časova.
„Roditelji djece sa poteškoćama u razvoju imaju goruće probleme, a među njima tri koja su najbitnija. Mi iz Bijeljine smo već dva puta slali dopise i predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku i ministru zdravlja i socijalne zaštite Alenu Šeraniću. Od njih nismo dobili odgovor. Jedan dopis bio je poslat 21. decembra 2022. godine, a drugi 21. februara 2023. godine. U Banjaluci je bio treći put da se javno oglašavamo za pravo naše djece, a u Bijeljini će biti četvrti put. Ovdje nisu u pitanju samo djece iz Bijeljine i Banjaluke, već iz svih gradova Republike Srpske. Imamo tri goruća problema – prvi je vezan za njegovatelje. Po njima, mi bismo trebali djecu zatvoriti u četiri zida dvadeset i četiri sata. Od roditelja čija su djeca sa oštećenjima u razvoju od stotinu procenata, traže da se ispišu iz specijalne škole i dnevnog centra, ili drugih centara koje dijete pohađa. Taj centar je potreban i djeci i njihovim roditeljima. Pogotovo je potrebno djeci, jer u tim centrima postoje i logopedi i defektolozi koji brinu o toj djeci. Nama roditeljima, ti centri dobro dođu da u tom periodu dok su naša djeca u tim ustanovama možemo obaviti neke svoje osnovne obaveze. Imamo problem i da djeca koja su oštećena sedamdeset ili osamdeset posto ne primaju svoj dodatak. Ti dodaci bi trebalo da se primaju prema određenoj kategorizaciji, zavisno koliko su djeca oštećena. Želim da kažem da su dali ograničenje na sva primanja do tridesete godine, ali je problem šta će ta djeca poslije navršene tridesete godine života. U Federaciji BiH je izmjenjeno to pravo na dječiji doplatak za kategorizovanu djecu“, kaže Stankićka za portal Dešavanja u Bijeljini.
Kako kaže, u uređenim državama, za njegovatelje se računa i radni staž, dok kod nas to nije slučaj.
„Ova prava treba da budu ista za sve gradove u Republici Srpskoj. Npr, u Bijeljini imaju pravo na smještaj u porodicu, ali samo za djecu koja imaju sto odsto invaliditet. Ona ispod stotinu odsto ne primaju. Međutim, bitno je znati da je iznos tog dodatka oko stotinu trideset maraka. Mislim da su naša djeca „gurnuta pod tepih“ i da ih institucije zatvaraju u četiri zida. U Bijeljini se često dešavaju priredbe, gdje svi dođu davati aplazu našoj djeci i govore da moraju da imaju zadovoljavajući socijalni život, da treba da se druže za djecom koja nisu ometena u razvoju, ali ta podrška traje samo dok traje taj određeni program. Veliki je grijeh da se kategorizovana djeca zatvaraju u četiri zida. Ako treba, mi ćemo zbog prava naše djece izlaziti i na put i blokirati ceste sve dok se njihova prava ne ostvare“, isključiva je Stankićka.
Pored navedenog, roditelji djece sa poteškoćama u razvoju, zahtjevaju da se stanja, odnosno oboljenja poput autizma, rijetkih bolesti i sindroma na komisijama ocjenjuju kao „trajna oštećenja, odnosno oboljenja“.
„Na ovo nas je natjerala odluka koju su donijeli u novembru, a to je ta da djeca kojima su roditelji i njegovatelji, ne mogu ići u Dnevni centar, a djeca koja imaju manje od stoprocentnog oštećenja u razvoju, a nisu radno sposobna, ne primaju dodatak.
Bijeljinki Nataliji Dragić čije dijete ima dijagnozu oboljenja od Daunovog sindroma, uskraćena je za mogućnost korištenja Dnevnog centra, zbog postojanja roditeljske njege, odnosno, prema Zakonu o dječijoj zaštiti, može da bira između korištenja Dnevnog centra i roditeljske njege.
Roditelji djece sa poteškoćama u razvoju, imaju svesrdnu podršku od Udruženja „Restart“ iz Banjaluke.
Dešavanja u Bijeljini
Foto: pixabay.com / ilustracija
Izvor: desavanjaubijeljini.com
