Pravljenje maketa je aktivnost koja postoji od davnina, a riječ je o specifičnom hobiju, kojim se bave kreativni ljudi, čija mašta i vješte ruke pretaču stvarnost u minijaturu. Uvijek se smatralo da zahtjeva poseban dar.
Taj poseban dar, maštu i kreativnost, ima i naš osamnaestogodišnji sugrađanin, gimnazijalac, Nikola Pljevaljčić.
Nikola se maketarstvom bavi već osam godina, a sve je počelo kadaje pronašao maketu u ladici.
“Kutija je bila šarena, a ja sam se aktivno igrao igračkama – avionima, autićima i bio sam radoznao što je to bilo tako šareno – dajte mi to, da vidim i da probam. Međutim, tata je bio malo skeptičan, ali smo na kraju sastavili tu maketu. Meni je bilo čudno, jer nisam dotad nikad vidio nešto što je u dijelovima. Dotad je sve bilo sastavljeno, pa se ja igram sa tim. Ovo nije bilo za igru, već za policu, da bude vjerodostojna kopija nekog originala”, kaže Nikola za portal Dešavanja u Bijeljini.
Nikola objašnjava da je maketarstvo zapravo oslikavanje aviona, kuće, zgrade, kamiona, automobila u minijaturi. Oslikavanje se radi u manjoj razmjeri – 1:72, 1:48, 1:32, 1:700, 1:1.000. zavisi od veličine objekta.
“Brodovi se nikada ne rade u razmjeri kao avion, već se gleda da to bude u nekoj dužini 20 do 40 cm, da ne zauzme puno prostora. Naravno da imaju i veće makete, recimo, veličine kuće, ali to nije moje polje interesovanja. Takođe, treba što vjerodostojnije predstaviti original. Imamo razliku između makete i modela. Model je funkcionalna maketa – najčešće na struju, baterije, točkovi se pokreću, možemo da kontrolišemo pomoću upravljača. Bilo koji automobil na daljinski je na neki način model, dok je maketa nefunkcionalni model, ali na njemu ima više detalja, jer je maketa više osjetljiva. Ona se ne pomijera, 95% svih detalja sa automobila su na maketi – antenice, opruge, detalji”, objašnjava Nikola.
U izradu maketa Nikola Pljevaljčić uložio je mnogo ljubavi i strpljenja. Njegova sfera interesovanja su trenutno avioni, koji su poslije automobila i vozila iz svakodnevnog života, najteži za napraviti, jer se ne smije napraviti nijedna greška ukoliko želite da bude autentičan.
“Tu nema prostora za grešku. Jedna greškica na plastici, teško da to možete popraviti kasnije. Naravno, ukoliko slučajno odsječete neki komad plastike, možete da napravite da to bude kao ruševina ili stari avion. Tenkovi i oklopna vozila su dosta zahvalnija, jer ako vam fali točak ili neki drugi sitni dio, s obzirom da oni na ratištu nemaju pola fabričkih dijelova, tako da to nije ni bitno, a na avionu mora sve da bude precizno, ne smije da bude nagnut, ne smije da se vidi, ne smije da bude trag od četkice na avionu. Ja konkretno koristim “air brush”. Prije sam radio četkicom, što je bilo dosta teže, jer ostane trag od kista. a kada se radi pištoljem, izgleda kao da ste ga baš smanjili, sa aerodroma donijeli na sto i umanjili ga”, priča Nikola za portal Dešavanja u Bijeljini.
Za izradu makete, Nikoli je potrebno u prosjeku 30 sati, a najviše vremena je do sada uložilo u izradu aviona, oko 50 radnih sati. U prosjeku, potrebno je oko mjesec, do mjesec i po da se sastavi maketa i predstavi u originalnom izdanju.
“Radio sam i dva transportna aviona i jedan je “Sivi veliki Herkules”, američki transportni avion, dužine 55cm, širine 60cm. Radio sam i ruski “Antonov” u Jugoslovenskom izdanju, sa jugoslovenskim naljepnicama. Za sada radim maketa 1:72 razmjere. Po meni je najbolja razmjera, sa najviše detalja, a najveća mjera je 1:35 – tenkovi i avion 1:48.”, kaže Nikola.
Maketarstvo nije jeftin hobi, s obzirom da se cijene maketa kreću i do 300 KM. Sada ih nije teško nabaviti, jer postoji specijalizovana prodavnica za makete u Beogradu.
Nikola kaže da je potrebno uložiti mnogo novca, ali se isplati, jer je satisfakcija velika kada vidite rezultat uloženog truda i rada.
Nikola prema maketarstvu gaji veliku ljubav i ne bih želio svoj hobi nikada pretvoriti u posao. Makete ne prodaje, izrađuje ih isključivo iz ljubavi.
U izradi maketa, najviše su mu pomogli video snimci na YouTube uz koje je dostigao određen nivo vještina koje sada ima.
“Postoje i određeni maketarski časopisi i knjige koji su izuzetno dobro odrađeni i jako su skupi. Imate primjere tehnike tu, međutim, na internetu je sve besplatno, možete više puta da pogledate kako to neko radi, premotate video, ukucate koja vas tehnika interesuje – kako napraviti rđu na tenku da bude realistična i imamo po stotinu tutorijala, od kojih je sigurno 15 do 20 najvjerodostojnijih i samo prekopirate ono što oni rade i naučite kako se to radi. Tu je potrebna i hemija, boje, razni pigmenti, razne uljane boje, da sve to bude to taj efekat”, objašnjava Nikola za portal Dešavanja u Bijeljini.
Kada je riječ o izložbama, odnosno, takmičenjima u BiH, jedino na kojem je učestvovao je u Banjaluci, s obzirom da maketarstvo u BiH nije toliko razvijeno kao u regionu. Ipak, najveći utisak na Nikolu, ostavilo je takmičenje u Kraljevu.
“U Srbiji najveće takmičenje je u Beogradu, Novogodišnji kup gdje sam bio nekoliko puta. Osvajao sam dosta nagrada. Bio sam na takmičenju u Kraljevu, Pančevu. To su ipak mala takmičenja, ali imaju dušu u sebi. Kraljevo mi je bilo specifično, lijepo je organizovano takmičenje. Iako je bilo malo, sa stotinjak maketa. Nekome se to čini puno, ali uzevši u obzir da najveće takmičenje u Istočnoj Evropi ima oko 3.000 maketa na jednom mjestu i moraju da uzimaju velike hale, jer nemaju mjesta da smjeste tolike ljude i makete. Bio sam u Hrvatskoj, u Zagrebu, u Slavonskom Brodu…takođe prijatna takmičenja, lijepo organizovana, međutim, poenta takmičenja za mene nije osvajanje nagrada nego upoznavanje ljudi. Sama atmosfera takmičenja sa maketama, drugim maketarima, pričanjem iskustvima, upoznavanje drugih ljudi. Na mom prvom takmičenju u Novom Sadu upoznao sam druga sa kojim se i danas družim”, priča Nikola.
Maketarstvo često poredi sa ribolovom, s obzirom da za oba hobija treba izuzetno veliko strpljenje, a strpljenje je postalo nepoznanica u današnjem vremenu. Možda se upravo zbog toga maketarstvom bavi mali broj ljudi.
“Upoznao sam izuzetno mali broj ljudi koji ovo rade. U Bijeljini i široj regiji mislim da nema niko, u Banjaluci postoje maketari i mlađi i stariji, ali to kad se sastavi broji najviše petnaestak ljudi. Za cijelu populaciju nije to puno. Lično bih bio srećan kad bi se više ljudi bavilo time”, kaže Nikola i dodaje da izrada maketa nije samo hobi, nego se mnogo toga nauči i o istoriji vozila, istoriji fabrike koja je pravila vozilo, istoriji države…
“Mašta je neograničena”, zaključio je Nikola.
Makete koje izrađuje Nikola, sa puno ljubavi i truda, možete pogledati na njegovom instagram profilu:
https://instagram.com/_sky_models?igshid=YmMyMTA2M2Y=
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
