Osim što je najveći hrišćanski praznik, Vaskrs je i praznik kada kreativnost domaćica najviše dolazi do izražaja, od pripreme bogate trpeze i raznih ukrasa koji je prate, do onog osnovnog – farbanja i ukrašavanja jaja.

Da je tako dobro zna i Cvija Krajišnik iz Nove Janje kod Bijeljine, svestrana žena sa nekoliko različitih zanimanja, koja svake godine svoj dom za praznike oplemeni novim rukotvorinama.

– Nekada je to bilo drugačije – započinje svoju priču Cvija – radilo se uglavnom u osnovnim tehnikama, jaja su farbana u lukovini, šarana voskom, a danas domaćice imaju priliku da na razne načine ispolje svoju kreativnost.

– Uvijek sam voljela da stvaram nešto svojim rukama, a vremenom se to nadograđivalo – priča ona. Odrasla je na selu, u velikoj porodici, gdje se praznicima i tradiciji pridavao veliki značaj.

– Bavim se tkanjem, heklanjem i vezenjem, kao i jednim od modernijih zanata, dekupažom. Šijem i krojim od kada znam za sebe. Kao djevojka šila sam sebi haljine i to sve ručno, jer tada nisam imala mašinu. Prije nekoliko godina prošla sam i obuku za krojenje i tkanje. Tada sam odlučila da ću početi sa izradom narodne nošnje, jer se bavim i folklorom, a volim sve u vezi sa tradicijom – kaže Cvija, koja je i osnivač radionice "Etno-kreativa", kao i koreograf u SKUD-u "Novo naselje Janja".

Njen uspjeh nije samo lični, već uspjeh porodice, prijatelja, komšija, sugrađana i svih ljudi iz okruženja, kojima je stalo do očuvanja tradicije i koji nastoje da stare zanate otrgnu od zaborava i vrate im pravu vrijednost.

– Odrastala sam u porodici gdje se cijenio ručni rad. Moja majka je radila ručne radove i ja sam se zaljubila kao dijete u taj posao, a poslije sam igrala u kulturno-umjetničkom društvu, gdje sam shvatila značaj narodne nošnje, koju danas sama šijem. Moje nošnje nalaze se na nekoliko kontinenata, na šta sam zaista ponosna – dodala je ona.

Cvija je specifična i po tome što ukrašava flaše, odnosno "oblači" ih u narodnu nošnju, a svoje umijeće i znanja prenosi na kćerku i sve one koji su zainteresovani za čuvanje pravih vrijednosti. Presrećna je zbog činjenice da u tom naumu nije sama, da je sve više mladih koji se vraćaju korijenima, a tako je u njenoj porodici. Posebno je ponosna na kćerku Violetu, koja takođe voli srpsku narodnu tradiciju i svira na guslama.

– U našem domu je uvijek radna atmosfera – kaže u šali Cvija. Ipak, porodica Krajišnik, posebno u vrijeme praznika, voli druženje, pjesmu i igru.

– Skupimo prijatelje i komšije pa se ponekad zasvira, a i zapjeva. Kćerka nam svira narodne pjesme na guslama – priča Cvija.

Violeta Krajišnik je među rijetkim djevojkama u Semberiji koja svira na guslama. Pored momaka koji izučavaju vještine guslanja ova Bijeljinka od malih nogu gaji ljubav prema guslama.

– Na guslama sviram dvije godine, iako je svima čudno, jer to nije tipično za djevojke, a ni moju generaciju. U našoj porodici na guslama je prvo svirao moj djed, a potom ga je naslijedio ujak. Ja sam imala veliku želju da nastavim porodičnu tradiciju – kaže ona.

Violeta je učenica prvog razreda srednje muzičke škole "Stevan S. Mokranjac" u Bijeljini. Pored gusala, svira i na klaviru i potpuno je posvećena izučavanju muzike, a nada se i velikim uspjesima na tom polju.

– U muzici vidim svoju budućnost – kaže mlada Semberka.

Cvija s ponosom ističe veliku sličnost između sebe i Violete.

– Kada pogledam svoju kćerku, kao da vidim sebe. Zna šta želi, odlučna je i vrijedno radi da ostvari svoje ciljeve. U njenim godinama sam razmišljala i radila kao ona sada. Drago mi je što ima čvrst karakter poput mene i kad nešto odluči, trudi se istinski i da uspije u tome. Drago mi je što je izabrala gusle. One su u mom domu bile svetinja, instrument koji se cijenio i stajale su na zidu pored ikone – kaže majka Cvija. Kroz život, ističe, vodi se motom "Blago onom ko radi što voli, jer on ne radi zapravo ništa".

– Za sve je potrebna ljubav, volja i želja, da vas ono što radite ispunjava i nosi kroz život. Svaki moj dan je ispunjen i vjerujem da je svijet pun dobrih ljudi i samo dobro vidim u ljudima. Tako počinjem svaki svoj dan – kaže ova svestrana Semberka.

Škola gusala

Iako gusle nisu tipičan instrument za Semberiju, guslari koji žive u ovom kraju pokrenuli su zanimljiv projekat i otvorili školu gusala, koju vodi poznati guslar Vukojica Sandić.

– Odlučili smo se na ovaj korak da bismo nastavili tradiciju i svoje znanje prenijeli na mlade naraštaje. Imamo jasan cilj da obučavanjem mladih vratimo gusle u sve srpske domove, jer one predstavljaju korijene, tradiciju i vraćanje vjeri – pojašnjava on. Škola radi tek nešto više od mjesec i predstavlja jedan od ogranaka škole koja postoji u mnogim gradovima Srbije.

– U Bijeljini je na prvom času bilo 12 budućih guslara, ali interesovanje raste iz dana u dan – kaže Sandić.

Izvor: glassrpske.com