Gost emisije „Oko u Oko“ portala Dešavanja u Bijeljini bio je dr Aleksandar Janjičić, načelnik Odjeljenja za internističke grane koji je pričao o razvoju i uspjehu kardiologije u posljednjih nekoliko godina.
Kada bismo mogli izdvojiti oblast u kojoj je bijeljinska Bolnica postigla najvidljivije rezultate u posljednje tri godine, to bi svakako bila kardiolgije. Iza ovog uspjeha kardiologije stoji čitav tim ljudi na čelu sa dr Aleksandrom Janjičićem. Već smo mnogo puta pominjali da je sa uvođenjem 24-časovnog radnog vremena angio sale mnogo učinjeno na razvoju interventne kardiologije. Svi pacijenti sa akutnim infarktom miokarda sada mogu da budu zbrinuti u Bijeljini?
Bilo je davno kada smo pokrenuli rad angio sale – 2014. godine i osnovni cilj prisustva angio sale u jednoj ustanovi je da se rješavaju akutni infarkti miokarda. Nažalost, mi tada nismo imali formiran tim, imali smo imena na čelu s tim imenima sam bio i ja i još dvojica kolega – dr Saša Milojević i dr Nemanja Milićević. Mi smo tada bili u procesu edukacije u pravcu interventne kardiologije sa ciljem da budemo samostalni da to radimo. Međutim, taj moj neki san u tome da pokrenemo rad angio sale 24 časa dnevno, sedam dana u nedjelji, 365 dana u toku godine, kako mi to kažemo, je praktično bio ostvaren onog momenta kada je prof. dr Zlatko Maksimović došao na čelo naše ustanove. Ovo je prilika i da mu se zahvalimo, jer je jedno kada vi imate tim, što je uslov bez koga se ne može, ali morate imate i maksimalnu podršku. Interventna kardiologija je sofisticirana grana medicine koja zahtjeva ogromna novčana sredstva. Ništa nije skupo kada imate tu radost, kada spasete jedan ljudski život. Ja sam počeo da sanjam taj san pred kraj specijalizacije iz interne, potom iz kardiologije, kako da formiramo tim ljudi, kako da formiramo lanac informacija koji će ići ka angio sali kada imate pacijenta na teritoriji Grada Bijeljine koji zahtjeva hitno liječenje. Mi smo, kada je direktor Zlatko došao na čelo naše ustanove, u julu 2020. godine… mi smo već u doba pandemije sjeli i dogovorili se da pokrenemo angio salu. To je bilo vrijeme kada se najmanje pričalo o bilo kakvom razvoju bilo koje grane medicine, ne samo kardiologije, već je bilo kako zbrinuti pacijenta od kovida koji su u tom momentu bili omasovljeni. Mi smo se dogovorili u roku od dva minuta. „Direktore, mislim da bi bilo dobro. Trenutno nemamo kompletan tim, ali ja sam tu da to izguram za prvu godinu, pa ćemo sljedeće godine dobiti nove momke i tim, proširiti kako bismo mogli da oformimo ono što danas, praktično, imamo.“ Tako da, kad kažete da sam na tom čelu samo ja sa svojim timom, ja bih to rekao – direktor, ja i cijeli tim.
Dolaskom prof. dr Lazara Angelkova, kardiologija u Bijeljini proširuje svoje usluge?
Kada smo u decembru 2020. godine pokrenuli rad angio sale 24/7… počeli da razmišljamo šta je sljedeći korak za razvoj naše kariologije u bijeljinskoj Bolnici. Kada smo zaokružili priču neinvanzivne kardiologije, ostalo je još samo da zaokružimo priču oko pejsmejkera, odnosno elektrostimulacije i elektrofiziologije. Mi u tom momentu nismo imali ime. Međutim, to se ime „rodilo“ nakon mjesec dana. Mi smo zahvalni i našim kolegama, profesorima sa Instituta za kardiovaskularne bolesti Dedinje, svakako direktoru, mojim kolegama sa Internog odjeljenja koji su širokogrudno prihvatili profesora Angelkova da dođe u našu Ustanovu i već u maju mjesecu 2021. godine mi smo imali prvu implantaciju pejsmejkera i tada smo počeli da razvijamo ideju da se razvija elektrofiziologija u našoj ustanovi. Već nakon samo godinu dana, u maju 2022. godine, mi smo počeli sa programom elektrofiziologije. Kada nešto počnete da radite, ne primjećujete da imate pacijente iz te oblasti, jer obično kada prepoznate te pacijente, vi ih pošaljete u ustanovu u kojoj se radi. Sada, mi smo prepoznati kao centar koji radi, praktično, sve stvari iz kardiologije i nama diolaze pacijenti iz cijele Republike Srpske i Federacije BiH, čak i regiolanih, graničnih, pokrajinskih gradova upravo zahvaljujući profesoru koji je ozbiljno ime i koji to zaslužuje, a nama je satisfakcija i čast da u našem gradu imamo takvo ime i da se takve procedure rade u našoj Ustanovi. Urađeno je mnogo, preko 300 pejsmejkera u ovih posljednjih godinu i po dana. Urađeno je skoro 200 elektrofizioloških procedura, mi smo trenutno po broju procedura iza Mostara, ali taj broj, mislim da će do kraja godine, sigurno biti dostignut.
Interesovanje za kardiološke usluge u bijeljinskoj bolnici je poraslo značajno u podljednjih par godina. Vi imate pacijente iz svih krajeva Republike Srpske?
Mi smo, praktično, prepoznati kao centar koji rješava sve probleme iz kardiologije. Mi trenutno, što se tiče interventne kardiologije, preko 50% pacijenata nam je izvan teritorije Grada Bijeljine. Što se tiče elektrofiziologije, tu smo možda na procentu preko 70% izvan Grada Bijeljine, jer svi pacijenti iz Republike Srpske, uglavnom, su usmjereni na nas. Mi smo za kratak period prepoznati kao centar koji marljivo radi, koji odgovorno radi. Mislim da, prvo meni kao načelniku Internog odjeljenja koji rukovodim i kardiologijom, je velika čast da smo prepoznati. Ne postoji, trenutno, kongres u regionalnom okruženju gdje nismo pozvani kao predavači. To samo po sebi je produkt da, kada nešto dobro radite, postajete prepoznatljivi i ljudi vas zovu.
Koliko Vam znači saradnja sa Helikopterskim servisom Republike Srpske?
Sve to ne bi bilo izvodljivo da nemamo podršku menadžmenta. Pošto sam u Bijeljini već 15 godina, sjećam se kada je izgrađena nova bolnica, pitao sam „onaj krug“? To je heliodrom. Nažalost, mi nismo imali tu priliku da dolaze ljudi kod nas. Bogu hvala, nisu ni odlazili od nas Helikopterskim servisom. Kada sam razgovarao sa direktorom na temu pacijenata koji su udaljeni od Republike Srpske, odnosno od Bijeljine, rodila se ideja… Kada imate pacijenta sa infarktom, najvažnija stvar je vrijeme. Taj pacijent mora što prije doći u angio salu kako bi se njegov problem riješio. Ka nama su gravitirali pacijenti od Trebinja, Bileće, Nevesinja, Foče… tražili smo način i modus kako to da riješimo. Meni to, iskreno, nije palo na pamet iako smo mi nekada davno imali sastanke u pogledu helikopterske podrške i svakako je prilika da se zahvalimo ljudima koji rukovode Helikopterskim servisom iz razloga što svaki put su, do sada, imali razumijevanja za pacijente koji su dolazili ka nama. To sada više nije stvar upita. Nama je to svakodnevna stvar koja je omogućena – da pacijenti dolaze. Uglavnom pacijenti iz Trebinja, jer sve ostalo su bliže regije i pacijenti mogu da dođu u roku od dva sata. Mnogo znači za pacijente, jer pacijenti iz Trebinja u tom slučaju u Bijeljini mogu biti za 45 minuta i praktično to „zlatno vrijeme“ u roku od dva sata bude u sklopu infarkta riješeno na najbolji mogući način.
Direktor Bolnice prof. dr Zlatko Maksimović je najavio izgradnju nove angio sale… šta će to značiti za pacijente, šta za kardiologe i osoblje?
Kada smo počeli da razvijamo ovu priču oko elektrostimulacije i elektrofiziologije, kada je došao prof. Lazar Angelkov, naša sala je postala premala i pretjesna za sve nas. Obim posla koji se radi u interventnoj kardiologiji nije mali i praktično sala mora biti dostupna u svakom momentu za pacijente sa infarktom. Prof. je već počeo da radi ozbiljne procedure iz elektrofiziologije koje vremenski traju znatno duže i već tada smo znali da nam je potrebna druga angio sala i počeli smo da sanjamo san druge angio sale. Na ovom obimu posla nemoguće je da nemamo drugu angio salu. Bogu hvala i ta ideja se realizovala, radovi su u toku i vjerujem da ćemo u roku od, maksimalno, dva mjeseca, imati novu angio salu i da ćemo mi iz interventne kardiologije i svojim timom biti odvojeni, jer vrijeme je neophodno i za jedne i za druge. Često se dešavalo da profesor do kasno u noć ostane da radi procedure, jer to i pacijenti zahtjevaju, ali i procedure koje se izvode.
Svuda u svijetu najveći problem su velike liste čekanja, od pregleda kardiologa do kardioloških intervencija. Kakva je situacija u bijeljinskoj Bolnici?
Nevjerovatno je, ali istinito. Naše liste u Bolnici nisu duže od dva mjeseca. To je za pohvalu, ali ogromno je opterećenje na nama koji radimo i ambulante i operativni dio kroz angio salu. Da bi se liste u tom opsegu mogle održati, da bi bile održive, sistem je toliko prenapregnut i ponekada jako se teško sustiže. To je za svaku pohvalu, ali, kao čovjek imam san da radimo ono što je najvažnije – da budemo na mjestu gdje se graniči život i smrt (angio sala). Nijedan pacijent koji dolazi u ambulantu nije na tom nivou. Kada mi „izgubimo vrijeme“, odnosno budemo u ambulanti, a ne stižemo da budemo u angio sali, to mi jako teško pada, pogotovo kada imamo nerazumijevanje i pacijenata… nema Vas dugo, liste su čekanja, ne možemo da dođemo do Vas… Međutim, taj dio mi je uvijek nerazumljiv. Nama dođu ljudi iz inostranstva, pitajte bilo koga od njih kolike su tamo liste čekanja i za koliko se može doći do kardiologa. Mislim da u bijeljinskoj Bolnici, primarno, naš zadatak treba da bude odjeljenski rad i ovaj drugi dio. Ovo sada je za svaku pohvalu i dugujem veliku zahvalnost svim svojim kolegama koji uspjevamo za sada da taj tempo održimo i budemo susretljivi prema našim sugrađanima, da te liste budu što optimalnije. Ne postoji u našoj zemlji ni regionu ustanova koja ima liste čekanja za bilo koju granu medicine od dva mjeseca. To je jedna od velikih tačaka uspjeha našeg menadžmenta i naše ustanove, ali jako je teško izdrživo. Sa dobijanjem novih radnih snaga to će već biti mnogo lakše. Te liste su bile preko šest mjeseci.
Podsjetićemo i na sjajan gest koji su kardiolozi napravili ljetos u svrhu „čišćenja“ listi čekanja.
To smo uradili na proljeće upravo zato što smo mnogo bili posvećeni nekim dijagnostičkim procedurama i interventnoj kardiologiji, razvoju elektrofiziologije i par kolega je bilo odsutno. Nama je bilo potrebno mjesec i po dana da te liste pređu preko dva mjeseca. Tada smo se dogovorili sa direktorom da odradimo duplu smjenu. Nas je tada bilo aktivnih sedam i mi smo tada anulirali tu listu. Međutim, ta lista je u roku od tri dana ponovo bila formirana. Moram biti iskren, i našom nepažnjom. Ljudi su čuli da više ne postoji lista i zvali su za termine za zakazivanje sa uputnicom. Bio je gaf gdje su ljudi zvali, a nisu imali uputnicu. To je bilo već jako brzo popunjeno. Poslije smo našli način da se ipak zna, jer ne možete tako lako doći do kardiologa, dok se neke stvari prethodno ne odrade i dok se ne prođe neka primarna zdravstvena zaštita, neki segment interniste, pa tek onda kardiologa. To se danas uspješno održava ispod dva mjeseca.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
