Od slikanja peglom stigla do ulja na platnu
Gordana je u svijet slikarstva ušla tako što se počela baviti enkaustikom – neobičnom slikarskom tehnikom koja podrazumijeva slikanje vrhom i rubom pegle, iscrtavajući uz pomoć voštanih boja i voska zanimljive pejzaže i mrtve prirode.
Slikarski atelje u kuhinji
Danas Gordana slika ulja na platnu, uglavnom po narudžbi. U početku je slikala male formate, da bi već sada prešla i na veće slikarske formate.
– Moj atelje je u kuhinji, pored šporeta. Dok se krčka ručak na šporetu, ja radim. Čim se završi doručak, sjedam i počinjem slikati. Nekada slikam i po cijeli bogovetni dan. Enkaustikom sam se počela baviti sasvim slučajno. Na internetu sam pronašla zanimljiv tekst o slikanju peglom, kao o svojevrsnoj art – terapiji. To je neobičan i rijedak pravac u slikarstvu. U svijetu ima svega nekoliko stotina enkaustičara. Prvo javno pojavljivanje imala sam na Sajmu turizma u Bijeljini, kada sam ispred hotela ,,Drina” posjetiocima demonstrirala slikanje peglom”.
U međuvremenu Gordana se preorjentisala na slikanje akrilnim bojama, ali, to je trajalo veoma kratko. Prešla je na, za nju novu slikarsku tehniku, uljane boje. Prve radove, male formate, predstavila je na Likovnoj koloniji u Banji ,,Dvorovi”. Gordana je i član Udruženja likovnih umjentika ,,Sveti Luka”.
– Zbog porodičnih obaveza nisam bila u prilici da učestvujem na likovnim kolonijama u regionu. Velika prednost za sve ljude koji se bave kreativnim radom svakako je internet. Neko će prepoznati ono što radite, stupiće s vama u kontakt, poželjeće da i za njega naslikate neki motiv, mrtvu prirodu ili pejzaž rodnog kraja. Već sada radim i veće formate, pedeset puta sedamdeset centimetara. Motivi su stvar inspiracije, trenutnog stanja u kojem se čovjek nalazi’’.
Svaka slika nosi radost i novo saznanje
– U mojoj evidenciji već se nalazi oko hiljadu slika koje sam naslikala u proteklih nekoliko godina. Tačno znam gdje je koja slika otišla. Puno slika se nalazi u evropskim zemljama, koje su naši ljudi naručili i odnijeli tokom ljeta, kada dođu na godišnji odmor. Uvijek me obraduje to, ukoliko neka moja slika ode u neki novi grad, gdje do tada nisam poslala nijednu sliku. Najviše slika je otišlo u Srbiju, ali i širom BiH. Neke moje slike su stigle do Amerike, Australije, otišle su u Švajcarsku, Austriju, Njemačku”.
Gordana kaže da za svoje slikarsko umijeće ima podršku porodice, iako i njene kćerke, Katarina i Kristina, još uvijek studenti, imaju svoje svakodnevne obaveze.
– Kćerke su tu, da pomognu oko nabavke materijala, oko kontakata sa naručiocima slika. Pomažu mi oko održavanja internet stranice i uspostavljanja kontakata sa novim naručiocima slika. Troškova ima, jer je materijal u međuvremenu poskupio, četkice za slikanje, platno, boje. Naravno, od ovog posla ima i koristi, iako treba sate i sate provesti nad platnom. Cijene slika zavise od formata, od motiva koji se slika, od dogovora sa naručiocem. Ukoliko neko ima desetak mojih slika, u tom slučaju puno lakše ćemo se dogovoriti oko cijene svake naredne slike”, kaže za ,,Semberske novine’’ Gordana Tomanić, samouka slikarka iz Brodca.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: semberija.info
