Tanja (39) i Rade (41) u braku su od 2005. godine. Ponosni su roditelji četvoro djece, a upravo ih je širenje porodice podstaklo da razmišljaju o pokretanju posla koji će im omogućiti da radom stvore potrebna sredstva za egzistenciju. Do ulaska u ugostiteljske vode bavili su se potpuno drugačijim poslovima. Tanja je po zanimanju komercijalni tehničar, Rade mašinski tehničar, oboje su radili u svojoj struci. Posebno izraženu želju za pokretanjem privatnog posla imao je Rade, pa je on i „krivac“ što imaju restoran.
„Slučajno, prilikom jednog odlaska u Sarajevo, za oko mi je zapeo natpis „pite ispod sača“ i istog trenutka sam pomislio da bih i ja u Bijeljini mogao da otvorim takav objekat“, priča Rade, inače rođeni Visočanin.
U Bijeljinu je, sa roditeljima i sestrom, došao 1993. godine, a dok nisu došli u srce semberske ravnice bili su u Beogradu, Novom Sadu i Banja Luci.
Tanja je rođena Bijeljinka, a, kao i Rade, odrasla je u porodici u kojoj su je naučili da trudom i radom može da izgradi život kakav želi.
„I Rade i ja od samog početka zajedničkog života bili smo spremni da zasučemo rukave i vrijedno radimo kako bi sebi i svojoj djeci stvorili bolji život. Rade je dobio ideju i viziju za otvaranje restorana u kom bi nudili hranu pripremanu na tradicionalan način. Pokrenuli smo posao i promijenili porodičnu situaciju“, priča Tanja.
Lokal su otvorili 2008. godine nedaleko od centra grada, na uglu Majevičke i Ulice Miloša Obilića. Na tom mjestu bili su godinama, sada je tu sagrađena stambena zgrada, a oni su se premjestili nešto niže u Majevičku ulicu, na broj 156. Od 2010. godine mirisna i ukusna jela ispod sača sugrađanima nude i u lokalu kod Zelene pijace, u Ulici Miloša Crnjanskog bb. Tradicionalni način pripremanja hrane pretvorili su u porodični posao. Dio tima sada je i Radetova sestra, a i roditelji su tu uvijek kad zatreba.
Šta se krije ispod sača?
Prije nekoliko decenija gotovo svaka porodica imala je vlastiti sač ispod kojeg bi svakodnevno pekli hljeb, te pite i druga jela. Godine su prošle, vrijeme je učinilo svoje, odraslo se, promijenilo mjesto i način života. Međutim, koliko god vremena prošlo, ti mirisi i ukusi ostaju u sjećanje urezani i ne prolaze. Tanja i Rade Vuković zajedničkim snagama ostvaruju da mnogi i danas mogu da osjete ukuse i mirise djetinjstva i rodnog kraja. Ne samo ljudi koji žive u Bijeljini, nego i mnogi koji dođu sa strane, te naši ljudi koji žive rasuti po svijetu, a povremeno dođu u zavičaj.
Ovaj vrijedni bračni par kaže da je najbolji dio njihovog posla kada vide zadovoljstvo na licima ljudi dok jedu hranu koju su pripremili na tradicionalan način.
„Ja to zadovoljstvo najviše osjetim kada mi ljudi, koji su kod nas jeli, kažu kako ih vraćamo u djetinjstvo, kada su im hranu pripremale njihove mame i bake“, kaže Rade.
Kako podsjeća, ognjišta su nekada bila središta kuća, mjesta na kojima se, uz pripremanje jela, razgovaralo i družilo, a sač je othranio mnoge generacije tokom istorije, te je zbog toga stekao takav kultni status.
U restoranu „Šampion“ hranu pripremaju polako i s ljubavlju. Pod sačem se svakodnevno nađu pite i to burek, sirnica, zeljanica, krompiruša, tikvenjača, a pored slanih imaju i slatke pite, zatim teletina i piletina, a četvrtkom i dimljene butkice, petkom prasetina, nedjeljom jagnjetina. Ponudu, u zavisnosti od toga koje je doba godine, proširuju, pa se na jelovniku nerijetko nađu i razne čorbe.
„Tajna savršeno pripremljenog jela ispod sača je u kvalitetnim namirnicama, a i danas su ista osnovna pravila koja su za pripremu hrane na ovaj način savladali naši preci. Dakle, važno je zapaliti vatru, te pustiti da sagori i pretvori se u žar. Zatim se stavi hrana i poklopi zvonom po kom se pospe žar, ali ne preobilno. Zato treba u jednom ćošku stalno održavati vatru, kako bi žara bilo dokle god se jelo peče“, pojašnjava Rade naglašavajući da se ni na jedan drugi način mirisi i ukusi različite hrane (pogotovo mesa i povrća) ne sjedinjuju tako skladno kao kad su pripremljeni pod sačom.
A umora, napora i teških dana, kažu Vukovići, ima kao i u svakom drugom poslu. Međutim, njihova je prednost u zajedništvu, a motivacija u ostvarenju ideje i želje da se sačuva tradicija.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: semberija.info
