Siniša Pajić, profesor solo pjevanja u Muzičkoj školi „Stevan Stojanović Mokranjac“ Bijeljina, bio je gost emisije „Da pređemo na TI“. Pajić je govorio o svom privatnom životu, svojim ostvarenim ciljevima i željama.
Kako kaže, djetinjstvo i igrarije pamti kao nešto najljepše u životu, Bogu je zahvalan na daru i poslu koji se bavi. U svom životu bi promijenio težak period koji je iza njega, a poručuje da ljudi treba da se vole i poštuju, jer je život jedan i kratak.
Šta bi prvo pokazao u Bijeljini nekome ko dolazi prvi put u grad?
Prvo bih pokazao ustanovu u kojoj radim, Muzičku školu, zatim neke kulturne znamenitosti grada. Sigurno da ne bih zaobišao crkvu Svete Petke, Etno selo…
Koja je tvoja najsrećnija uspomena iz djetinjstva?
Djetinjstvo samo po sebi je bilo jako zanimljivo, tako da su mi najviše ostale u sjećanju te neke igrarije sa drugarima, vršnjacima, iako sam se družio sa dosta starijima od sebe.
Na čemu si najviše zahvalan?
Najviše sam zahvalan Bogu na ovom daru koji mi je dao i poslu kojim se bavim.
Šta je to što te čini drugačijim od ostalih?
Ne smatram da sam nešto drugačiji od ostalih, niti se nešto poredim sa nekim, ali imam svoje principe kojih se držim i mislim da mi to dobro ide.
Radiš li ono u šta vjeruješ ili samo pokušavaš vjerovati u ono što radiš?
Isključivo radim ono u šta vjerujem, međutim, nije grijeh niti je loše pokušati nešto, pa vidjeti da li je to ispravno ili nije.
Koja osobina kod ljudi te nervira?
Najviše me nervira laž, prevara, licemjerstvo. Sve loše osobine koje mogu da budu kod ljudi.
Šta je gore: doživjeti neuspjeh ili nikad ne pokušati?
Gore je nikad ne pokušati, jer ako nikad ne pokušamo, nećemo znati da li smo uspješni ili nismo.
Čega se plašiš?
U suštini, najviše se plašim bolesti meni ili mojim bližnjima.
Šta si uvijek želio učiniti, a nikada nisi?
Relativno se bojim visine, ali bih skakao padobranom i mislim da bih nekako smogao snage da skočim padobranom, pa da na kraju prestanem da se bojim visine.
Koje je najvažnije obećanje koje si dao sam sebi?
Najvažnije obećanje koje sam dao sebi je stvarno nešto što ću pokušati u životu, a to je da vaspitam svoju kćerku i da je izvedem na pravi put. Trenutno imam jedno dijete, ako Bog da, biće ih i više.
Da možeš promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?
Najviše bih volio da nema ratova, da se ljudi slažu međusobno, da su korektni jedni prema drugima, da razumiju svačije razmišljanje i samo tako možemo funkcionisati i mi svi zajedno možemo dovesti svijet u neki red.
Da li bi promijenio nešto na sebi?
Mnogi će reći možda frizuru, ali to nipošto. Možda bih eventualno neki kilogram ka dole korigovao na svom tijelu.
Da možeš vratiti vrijeme, šta bi promijenio?
Imao sam jedan težak period u životu i to bih možda promijenio. Pošto smo u prazničnom raspoloženju, ne bih se doticao loših stvari u životu. Promijenio bih nešto na poslovnom planu – imao sam neke ponude koje sam odbio, ali ne znači da neću prihvatiti, jer je još uvijek aktivno.
Šta radije biraš – ružnu istinu ili lijepu laž?
Uvijek istinu, kakva god da je – istina je istina.
Poruka za kraj?
Život je jedan i život je kratak. Treba da se volimo, poštujemo, veselimo i družimo svi zajedno.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
