Direktor Osnovne škole „Sveti Sava“ Crnjelovo, Dragana Kokanović-Perić, bila je gost emisije “Da pređemo na TI”. Dragana je za portal Dešavanja u Bijeljini govorila o svom pogledu na život, o ljubavi, ljudima i željama…
Kako kaže, smatra da svaki turista treba da posjeti selo Crnjelovo, selo dobrih domaćina, kao i da ne treba na sve u životu gledati „na prvi pogled“.
Smatra da mladi prelako odustaju i da bi trebali da su uporniji u svojim namjerama.
Šta bi prvo pokazala u Semberiji nekome ko dolazi prvi put u naš kraj?
Semberije je jako lijepa i ima dosta toga da ponudi turistima kada dođu da je posjete, ali ono što bih ja istakla je selo Crnjelovo. Ipak je to selo dobrih domaćina i mislim da je to vodeće u Semberiji.
Koja je tvoje najsrećnije vrijeme provedeno u djetinjstvu?
Moja najsrećnija uspomena iz djetinjstva je period dok smo svi bili na okupu, cijela porodica, dok je tata bio živ. Možda su ti dani bili najsrećniji. Ne kažem, bilo je i kasnije jako srećnih momenata, ali ipak mislim da su to oni najsrećniji.
Na čemu si najviše zahvalna?
Zahvalna sam na porodici, zdravlju, na životu.
Šta je to što te čini drugačijom od ostalih?
Ne mislim da sam nešto drugačija od ostalih. Možda i jesam u pogledu da sam upornija, tvrdoglavija. Možda to nekad i nije dobro, ali mislim da neko ako ima neki cilj, bez upornosti ne može da ga postigne.
Radiš li ono u šta vjeruješ ili samo pokušavaš vjerovati u ono što radiš?
Radim ono u šta vjerujem.
Koja osobina kod ljudi te nervira?
Nervira me površnost i što ljudi na prvom pogledu misle da je sve sjajno ili nije sjajno, ali je to možda ipak totalno drugačije. Ipak treba da budu malo detaljniji i ne gledaju sve na „prvi pogled“.
Šta je gore: doživjeti neuspjeh ili nikad ne pokušati?
Gore je nikad ne pokušati.
Čega se plašiš?
Plašim se zmije i muža.
Šta si uvijek željela učiniti, a nikada nisi?
Željela sam da budem pilot.
Koje je najvažnije obećanje koje si dala sama sebi?
Najvažnije obećanje koje sam dala sebi je da nikad neću odustati od sebe i svoje porodice.
Da možeš promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?
Promijenila bih razmišljanje o ljudima, da budu bolji, da se vole, da se druže, da ne zamjere, da ne gledaju s ljubomorom nekoga, da jednostavno budu opušteniji, jer sam svoj život dodatno zakomplikuju kada su stalno pod nekim tenzijama. Jednostavno samo očekuju najgore, nikako ne reaguju da će nešto dobro da se desi, nego jednostavno sad će opet nešto loše.
Da li bi promijenila nešto na sebi?
Ne. Zadovoljna sam sobom.
Da možeš vratiti vrijeme, šta bi promijenila?
Šta bih promijenila? Možda bih upisala još jedan fakultet. Ne zato što nisam zadovoljna ovim – prezadovoljna sam, ali zanimaju me još neke druge stvari koje ne mogu sama da naučim, bez fakulteta.
Šta radije biraš – ružnu istinu ili lijepu laž?
Ružnu istinu, ipak.
Poruka za kraj?
Uzeću u obzir posao kojim se bavim, da veoma često dolazim u susrete sa malim radnicima, odnosno osobama koje su tek završile fakultet i čekaju posao. Vidim da jako lako odustaju. Preporučila bih im da se lako ne predaju nikad. Treba da budu uporni, da vjeruju u sebe u svoje principe u sve ono za šta su se učili i zalagali – da ne odustaju lako i da cijene sebe i svoj trud, ali i trud onog drugog. Da se vole, da se druže, da budu pozitivni, da ne zamjere jedni drugima na nekim riječima, na nekim sitnicama. Da čuvaju svoje zdravlje i svoje porodice, što mislim da je najvažnije.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
