Sanja Salešević (26) iz Prijedora završila je trogodišnji studij zdravstvenih nauka u Novom Gradu i time se upisala na listu malobrojnih Romkinja sa univerzitetskom diplomom.
Sanja priča da je ponosna na svoju diplomu, ali još više što je pripadnica romske nacionalne manjine. Međutim, ističe da joj te dvije činjenice ipak nisu pomogle da dobije posao.
– Nakon osnovne škole završila sam srednju Medicinsku školu, smjer hemijski tehničar. Potom sam se prekvalifikovala za medicinskog tehničara i položila sam u Banjaluci stručni ispit. Istovremeno sam studirala na privatnom fakultetu u Novom Gradu zdravstvene nauke smjer sestrinstvo – priča Sanja dok nam pokazuje svoja svjedočanstva. Dodaje da bezuspješno traži posao više od dvije godine.
– Samo sam u jednom privatnom staračkom domu dobila priliku da radim. Tu sam bila godinu dana, bila sam veoma malo plaćena i nisam bila prijavljena. Radila sam samo noćne smjene jer noću ne dolazi inspekcija u kontrolu – tvrdi Sanja.
Navodi da je obišla i lokalne zdravstvene ustanove, ali da ni u njima za nju nema posla.
– U prijedorskoj bolnici su mi rekli da je njihov stav takav da ne primaju radnike sa prekvalifkacijom uopše jer to nije u skladu sa zakonom i takođe da nemaju potrebe da kao medicinske tehničare zapošljavaju ljude sa viskom školom. Nije mi jasna njihova tvrdnja da zapošljavanje radnika sa prekvalifikacijom nije po zakonu, a sa druge strane primaju nas tokom prekvalifikacije da stažiramo u prijedorkoj bolnici. Kako je to onda po zakonu? – priča Sanja sa nevjericom.
Navodi da je izgubila svaku nadu da će pronaći posao u Prijedoru.
– Skoro su ljudi sa kojima smo razgovarali za moje zaposlenje pitali jesam li član političke stranke i rekli da tako pokušam da nađem posao. Nemam volje da odem vani uopšte, ali izgleda da ću morati jer tamo odoše svi medicinski tehničari. Završila sam A2 i krenula na B1 kurs njemačkog jezika – kaže ona.
Sanja Salešević
Ističe da se često suočava sa predrasudama ljudi prema Romima.
– Ne krijem da sam Romkinja. Veliki broj ljudi gleda nas drugim očima, ali meni to ne smeta niti ja dijelim ljude po nacionalnoj pripadnosti. Mi smo starosjedioci iz Prijedora, ne rovimo po kontejnerima, ne prosimo i hoćemo pošteno da živimo, zato nas roditelji i školuju – ističe Sanja.
Navodi da više ne vjeruje u pomoć Udruženja Roma u Prijedoru.
– Naši predstavnici u Udruženju ne trude se koliko bi trebalo kako bi rješavali naše probleme. Realizovani su neki projekti, ali nije veliki broj Roma imao korist od njih. Na ljekarske preglede preko Udružanja Roma uvijek idu isti ljudi svake godine, trebalo bi da idu i drugi – tvrdi Sanja.
Priča da je iskoristila pravo na podsticaje za zapošljavanje Roma.
– Dobili smo prije nekoliko godina podsticaje da ja otvorim štand na pijaci i taj iznos novca je bio dovoljan za pokretanje posla, međutim to nije opstalo nakon godinu dana. Svjedoci smo da je sve manje kupaca na pijacama – kaže ona.
Dodaje da je od trgovine na pijacama do prije nekoliko godina živjela njena četvoročlana porodica.
– Nisu zaposleni ni otac ni majka. Najviše bih voljela da ja radim kako bih mogla pomoći njima sada jer su me i školavali kako bih ja dobila posao. Voljela bih da radim kako bih mogla izdržavati i svoju sestru Lamiju koja je od mene mlađa 21 godinu i ima problem sa bubreziam zbog čega je na terapiji – priča Sanja dok je se naziru suze u očima.
Zaključuje da joj je Lamija vjetar u leđa koji pomaže da se izbori sa brojnim vjetrenjačama.
Prijedor dobio nagradu Savjeta Evrope
Sanjin otac, Fudo Salešević razočaran je što lokalna vlast nema više sluha za probleme Roma.
– Godinama se ne čini ništa da se poboljša život Roma u Prijedoru. Znamo da je Marko Pavić 2009. godine primio nagradu u Strazburu od Savjeta Evrope zbog dobrog odnosa prema Romima. Ta nagrada danas nema smisla!- tvrdi Salešević.
Izvor: srpskainfo.com
