Nataša Milić iz Bijeljine je magistar farmacije. Ova dvadesetdevetogodišnjakinja tvorac je neobičnih autoportreta koje već skoro pola decenije stvara pod imenom “St. Dolly”.
Nataša je rođena u Sarajevu i kako kaže, od najranijeg djetinjstva crta. Crtala je po zidu, po majčinim knjigama, a kasnije je imala i svoj blok. Želja joj je bila da bude modni dizajner, ali ju je život odveo na drugu stranu.
„Prije skoro pet godina napravila sam stranicu na kojoj sam predstavila svoje radove i pokrenula se sa manjim izložbama. Uzela sam umjetničko ime „St. Dolly“ jer mi je prevelika riječ Art (umjetnost) da bih je tek tako stavila uz svoje ime kao što to umjetnici danas većinom rade“, započinje priču Nataša.
Žena kao pokretač
Nataša slika portrete žena koje podsjećaju na lutke. Kako kaže, to su zapravo njeni autoportreti jer svaka od tih „lutkica“ predstavlja nju u određenom raspoloženju.
Kako objašnjava, ime St. Dolly (sveta lutka) je uzela jer njen rad sadrži najviše lutku kao temu, a sveta je omaž svim ženama.
„Žena stvara novi život, ona je alfa i omega, početak i kraj. Žena je borac i želim da odam počast ženi kroz svoj rad”, objašnjava Nataša koja, kako kaže, najviše slika akrilnim bojama i sprejevima.
Nataša u Americi, Švajcarskoj, Kanadi….
Odnedavno se njeni radovi nalaze i na majicama brenda “Most Wanted Clothing”, a u ovom obliku njene slike su stigle skoro do cijele Evrope, pa čak i do SAD.
“Na majice sam posebno ponosna. Moj prijatelj Mihajlo stoji iza ovog brenda, a zajedno smo došli na ideju da spojimo moj rad sa njegovim dizajnom. Sada imamo po pet narudžbi u toku jednog dana ii demo korak dalje – uskoro će svjetlost dana ugledati torbe i duksevi sa mojim radovima”, kaže Nataša.
Na pitanje gdje je najdalje prodala sliku, Nataša odgovara – Kanada. Uz to, njeni radovi krase domove u Švajcarskoj, Hrvatskoj…
“Nismo print-mašine”
“Često mi se dešava da mi se neko javi i pita može li da naruči rad, kao da sam ja “fast food”, a ne umjetnik. Mislim da su baš zbog toga mnogi stvaraoci izgubili taj svoj “vajb” jer se forsiraju da rade nešto što je traženo”, smatra ova umjetnica.
Na pitanje da li u Bijeljini ima prostora za mlade autore, Nataša kaže:
“Bijeljini nedostaje prvenstveno sloboda. Sve kreće i završava se sa strankama. Ako niste u stranci i želite izložbu, morate pristupiti istoj i moliti za pomoć. Uz to, primjetila sam da se ljudi u Bijeljini plaše novog. Radije se drže klasike – kupiće ili pohvaliti sliku mrtve prirode, ali nečeg novog kao da se plaše”, primjećuje.
Svaki dan može biti divan
Nataša, koja u slobodno vrijeme praktikuje jogu, poručuje da ljudi treba da se koncentrišu na urođenu empatiju.
“Ako se dovoljno dobro predate empatiji osjetićete makar jednu tužnu ili anksioznu osobu u svom okruženju, među svojim bližnjim. Pomozite toj osobi, saslušajte je, nasmijte. Od toga nema ljepšeg osjećaja i to svakako uljepša dan”, poručuje za kraj ova bijeljinska umjetnica.
Izvor: noviglas.info
