Gradski odbor „Prosvjete“ Bijeljina tradicionalno povodom velikog praznika Vidovdana, svake godine organizuje svečanu akademiju “U susret Vidovdanu”. Ove godine virus ”Kovid 19” ih je spriječio da obilježe ovaj praznik kako dolikuje i zbog toga njihovo saopštenje prenosimo u cjelosti:
„Kosovska legenda nije obična priča jer je narod u nju, pored izmišljenih pojedinosti, neistorijskih likova i mitskih primjesa, ugrađivao svoja nadanja i shvatanja, etičke nazore, oslobodilačke težnje i istinske događaje iz svakodnevnog života. Zasnovana na istinskom jezgru, stvarnom događaju i ličnostima, u viševjekovnom razvoju, sticala je svoju istoriju i svoju izvornu vrijednost. Legenda je poprimala obilježja duge postkosovske stvarnosti i istorizovala se. Otuda je njena izvorna vrijednost važna za događaje o kojima govori a još više za sva buduća vremena jer je sposobna da svojom mišlju istkanom vrhunskim principima života bude pokretačka snaga u beznađu i klica nade zarad opstanka. Zato su Kosovo i Vidovdan, vječno aktuelni, te postali našom opsesijom. Zato slava Vidovdana nije slava srpskog poraza nego dan tuge i ponosa, smrti i vaskrsenja, opomena da se posvetimo sebi i njegovanju sopstvenoga duha.
Jesmo li dostojni čuvari vidovdanskog zavjeta? Imamo li samosvijest koju su imali Dositej, Marko Miljanov, Nikola Petrović, Jovan Dučić, Aleksa Šantić, Petar Kočić, Simo Matavulj, Njegoš i Vuk, Branko i Zmaj, Pupin i Tesla, koji nisu živjeli u isto vrijeme , ni u istoj državi, ali su bili duboko svjesni svog srpskog bića i istovremeno pripadnici kulturnog čovječanstva, svjesni da postoji jedinstven srpski narod, jedinstvena srpska kultura. Ta svijest nam je danas potrebnija nego ikad. Vrijeme današnje, puno je gorčine, mržnje i surovosti. Ratovi, seobe, razaranja, siromaštvo i mnoge druge pošasti, ne treba izuzeti ni ovogodišnju pandemiju virusa, sve nas to opominje da su solidarnost i briga o čovjeku najvažniji. Danas nema dovoljno brige o jedinstvenom interesu sveukupnog srpstva. Ima svijetlih pojedinaca, duhovnika, naučnika, književnika, sportista i drugih. Mladi Novak Đoković je vrhunski u svom sportu- tenisu i humanista koji u ovim smutnim vremenima velike hajke na Srbe, pokazuje kako se voli svoj narod i kako se brani ono najbolje u njemu. Pokazao se na djelu, kao najbolji ambasador Srba u svijetu. Ali to nije dovoljno jer je mnogo Srba koji su pristali na samozaborav, samoporicanje do samouništenja. O tome je pisao ugledni profesor i naučnik dr Milo Lompar u knjizi Duh samoporicanja. Pokojni, Dragan Nedeljković, istaknuti profesor Beogradskog univerziteta i univerziteta u: Strazburu, Nansiju i Sorboni, ostao je do kraja života zabrinut za sudbinu Srba koji nikako da nauče lekciju iz istorije da je najveći neprijatelj onaj u nama, u našem nejedinstvu jer ako smo na Kosovu bili pokoreni i poniženi, nismo bili poraženi duhovno i moralno. U zapaženim besjedama raznim povodima, svakako i povodom Vidovdana, u mnogim srpskim svetinjama, pozivao je Srbe na otrežnjenje i njegovanje jezika uzajamnog razumijevanja i ljubavi, jezika kulture znajući da je u kulturi naše spasenje. Kultura je sigurno, spasonosni put opstanka i trajanja jer pouzdano utemeljuje suštinske vrijednosti života. Nama je potrebna duhovna obnova. Naši su preci u velikim seobama predvođeni svojim patrijarsima, ponijeli sa sobom svoje svetinje: mošti kosovskog velikomučenika Lazara i svetih kraljeva srpskih, a u sebi jaku vjeru, svijest ko su i šta su, kao i neodoljivu želju za vaskrsom države srpske. To osjećanje nemaju naši savremenici. Stoga je važno, kako poručuje prof. Nedeljković da danas Srbi odrede sopstveno duhovno stanje, da definišu srpsku nacionalnu svijest, otklone haos i stvore red u sebi.
Srpsko Kosovo sa svojim zadužbinama pokazuje domete uspona i osvajanja carstva nebeskog. Knez Lazar je naslednik i sledbenik svetorodne loze Nemanjića. On je veza sa autentičnom istorijom u kojoj se moralne kategorije takmiče sa pravnim kategorijama pa vladar nije samo suveren nego i pravedni zatočenik istine, milosti, darežljivosti, odvažnosti i junaštva. On je i branitelj siročadi i udovica, svih poniženih i slabih. Kosovski velikomučenik Lazar poginuo je na Kosovom Polju sa čitavim pokoljenjem srpske vlastele i vitezova. Izgubljeno je carstvo zemaljsko, ali je dobijen Svetac koji je kadar da svom narodu, ako se ne izgubi u samozaboravu, sačuva duhovni identitet. Zato je Kosovo biće srpsko, duša narodna. Ono je podjednako istorija i sjećanje, rana neprebolna ali najviše od svega, živo osjećanje i misaona klica svijesti, savjesti i samopoštovanja.
Kneginja Milica i monahinja Jefimija, kao i Lazareva i Miličina kći Jelena Balšić, vodile su državu kad su postale udovice. Gradile su crkve, poručivale ikone i knjige i same pisale. U senzibilnosti arhitekture, slikarstva i književnosti krajem četrnaestog i početkom petnaestog vijeka nesumnjiv je njihov uticaj. Lazareva udovica, uz pomoć monahinje Jefimije izdržala je veliku diplomatsku bitku da bi Lazarevićima obezbijedila pravo da postanu nosioci državne ideje. U želji da srpska crkva u ovim teškim vremenima što više doprinese ozdravljenju i jačanju narodnog duha kneginja je u dogovoru sa patrijarhom i Sinodom, a uz prethodno izdejstvovano odobrenje od Bajazita, odlučila da čin prenošenja Lazarevih moštiju bude takav da posluži opštem duhovnom ozdravljenju. Željela je da što više svijeta vidi sprovod, nju za sprovodom, patrijarhe i kneževiće jer će oni koji su pred sprovodom klečali i molili se širiti priču do najudaljenijih mjesta, gdje se pokosovska tuga počela da gasi, da pokaže cijelom srpstvu a posebno svom maloljetnom sinu Stefanu da je to hrana za opaku bolest narodnog beznađa.
Stefan Lazarević je imao dvanaest godina kad je ostao bez oca, mlad je stupio na presto i viteški se suočio sa neumoljivom dnevnom politikom. Sve što su pisali i stvarali Stefan Visoki i njegovi savremenici odisalo je srpskim rodoljubljem i pravoslavnom duhovnošću. Lazarev sin, despot Stefan, po mišljenju mnogih, je najotmeniji srpski vladar. „ LJubav sve prevashodi“ – pjevao je despot –„ koliko je u moći, mi ipak pesmu pletemo“, imajući u vidu očajne prilike u kojima se nalazio.
I danas je teško, potreban nam je preobražaj a on nije na vidiku. Srpski narod se ne može takmičiti sa drugim narodima jer je slabiji i siromašniji, ali će opstati ako potraži spas u svojoj kulturi i vjeri. Profesor Nedeljković poručuje:“ Srpski čovek jeste izdržao, ali se i pohabao, gubeći mnoge vrline , a time i visoki moral“. Poslednji je trenutak da se vratimo sebi!
Naš narod je na Kosovu primio poraz, ali od njega stvorio pobjedu. Vidovdan je praznik pobjede nad zlim snagama u sebi. Jeromonah Ilarion piše: “Vidovdan je praznik radosne nade, praznik sigurnog, trpeljivog i molitvenog sutra…vedar pogled iz večne budućnosti u neveselu sadašnjost.“ Naši stari su svojim iskustvom iskovali poslovicu koju je Vuk zapisao: “Gdje je sloga, tu je i Božji blagoslov!“ Prof. Nedeljković nam prosleđuje geslo koje je pročitao na zidu jedne opštine u Švajcarskoj, a koje glasi :“ Gde vlada jedinstvo – tu stanuje Bog.“
Neka i nama, danas i uvijek, to služi za nauk! Spasenje je u kulturi jer je ona riznica iskustava, u njoj su moralni putokazi i princip jedinstva. Ona je naš identitet i, istovremeno, naša spona sa Evropom.
Gradski odbor SPKD „Prosvjeta“ – Bijeljina, Vidovdanu posvećuje pažnju, nedovoljnu ali dostojnu svog malog uticaja i moći u društvu, iako je, deklarativno, Društvo “Prosvjeta“ od posebnog nacionalnog interesa za Republiku Srpsku. Svake godine, Svečanom akademijom nastoji da ukaže na važnost Vidovdana i da nagradama koje dodjeljuje najboljim učenicima osnovnih i srednjih škola grada Bijeljine, usmjeri pažnju javnosti ka onima koji treba da su uzori u društvu. To je mali doprinos kojim Prosvjeta može da utiče na uspostavljanje pravog sistema vrijednosti. A naše malo – biće veliko, ako se probudi cijela naša kulturna javnost.
Ovim tekstom Gradski odbor „Prosvjete“ u Bijeljini, onemogućen virusom „Covid 19“ da organizuje tradicionalnu svečanu akademiju „U susret Vidovdanu“, daje svoj skromni doprinos velikom prazniku, uz poruku da će pripremljena dodjela nagrada đacima generacije biti upriličena kad se za to steknu uslovi.“
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
