Na današnji dan 1999. godine umro je Franjo Tuđman, prvi predsjednik Hrvatske, tokom čijeg mandata je Srbima oduzeta konstitutivnost, a u vojno-policijskoj akciji “Oluja” gotovo četvrt miliona ljudi protjerano iz te zemlje.
Tuđman je postao prvi čovjek HDZ-a u secesiji Hrvatske od Jugoslavije, uz veliku naklonost, kako se tvrdilo u to vrijeme, njemačke obavještajne službe BND.
Sredstva za razvoj hrvatskog secesionizma nabavljao je iz ustaškog dijela hrvatske dijaspore. Jedan od lidera HDZ-a i tadašnji ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak došao je upravo iz tih krugova.
U Tuđmanovo vrijeme, Hrvatska je otvorila granicu za ustaše i njihove porodice, pogazila jugoslovenski ustav i krenula u nezakonito otcjepljenje.
Tuđman je poznat po svojoj knjizi “Bespuća povijesne zbiljnosti”, koja revizionistički govori o dešavanjima u Drugom svjetskom ratu i ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
On je tvorac priče o svega nekoliko desetina hiljada ubijenih Srba, Jevreja i Roma u Jasenovcu.
Tuđman je na predizbornom skupu javno, pred hiljadama ljudi, izjavio da se “ponosi time što mu žena nije ni Srpkinja, ni Jevrejka”.
Od kraja Drugog svjetskog rata takve izjave političkih lidera u Evropi bile su nezamislive.
Na audio i video trakama ostala je zabilježena Tuđmanova naredba na sastanku sa generalima na Brionima, izgovorena uoči “Oluje” – “Srbima treba zadati takve udarce da oni, praktično, nestanu”.
Za dio hrvatskih medija Tuđman je kriv isključivo zbog toga što je dozvolio mafijašku privatizaciju u zemlji, čije afere i dan-danas potresaju društvo.
Za ostatak, odnosno veći dio hrvatskog društva, Tuđman je “otac nacije” i najpopularnija istorijska ličnost.
Haški tribunal je u nekoliko presuda Franju Tuđmana pominjao kao dio udruženog zločinačkog poduhvata, prije svega, u kontekstu zločina hrvatskih snaga u BiH.
Izvor: srpskainfo.com
