Sofija je kao djevojka 1953. godine iz Vojvodine prvi put došla u Tuzlu da posjeti svoje prijateljice.
To joj je bilo prvo samostalno putovanje, bez porodice. U ovom gradu je igrom slučaja ostala i zaposlila se, a u njemu je upoznala i svog budućeg supruga, koji je došao iz Bijeljine u Tuzlu zbog posla.
Ljubav između Mustafe i Sofije u početku je bila zabranjena. Njena majka i otac su također bili protiv njihove ljubavi. Ni Mustafini nisu bili za njihov brak. Ipak, kada su obje porodice vidjele koliko je jaka njihova ljubav, Sofijin otac joj je rekao da u Vojvodinu više ne dolazi bez svog Muje.
Oni su ponosni roditelji Damira i Dajane i broje 60 godina braka, i tvrde da je ljubav ono što ih i danas spaja.
To joj je bilo prvo samostalno putovanje, bez porodice. U ovom gradu je igrom slučaja ostala i zaposlila se, a u njemu je upoznala i svog budućeg supruga, koji je došao iz Bijeljine u Tuzlu zbog posla.
Ljubav između Mustafe i Sofije u početku je bila zabranjena. Njena majka i otac su također bili protiv njihove ljubavi. Ni Mustafini nisu bili za njihov brak. Ipak, kada su obje porodice vidjele koliko je jaka njihova ljubav, Sofijin otac joj je rekao da u Vojvodinu više ne dolazi bez svog Muje.
Oni su ponosni roditelji Damira i Dajane i broje 60 godina braka, i tvrde da je ljubav ono što ih i danas spaja.
„Uvijek smo bili zajedno, nikad na zabavu neku nije otišao bez mene, na more. Kupili smo prva kola 1964. godine, obišli Jugoslaviju sa djecom našom, nema gdje nismo bili. Ali, uvijek zajedno“, ispričala je Sofija za Radio Slobodnu Evropu.
Život nikad nije bio lagan, ali Mustafa i Sofija su uvjereni da je ranije bio daleko jednostavniji nego danas.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: Radio Slobodna Evropa / Hayat.ba
