Silovanje se u BiH još uvijek smatra krivičnim djelom drugog reda, iako je to teški zločin, sa trajnim i ozbiljnim posljedicama.
Silovane žene i djevojčice su stigmatizovane, a za silovatelja se uvijek nađe opravdanje, ne samo u javnosti nego i u sudnici.
Kakav je odnos pravosuđa i zajednice prema silovanju, svjedoči i presuda Opštinskog suda u Gračanici. Mladić, koji je na maturskoj zabavi silovao maloljetnu djevojčicu sa umanjenim intelektualnim sposobnostima, osuđen je na osam mjeseci zatvora i to – punih 11 godina nakon što je počinio silovanje.
U međuvremenu, nasilnik se oženio, skućio i stekao dijete, što mu je uzeto kao olakšavajuća okolnost. Kroz kakvu je golgotu u tih 11 godina prolazila žrtva i njena porodica, sud nije uzeo u obzir.
Ovo silovanje, koje se desilo u junu 2009, roditelji djevojčice su odmah prijavili, a i profesorima, koji su bili na maturskoj zabavi, bilo je jasno šta se dogodilo. Ipak škola i policija su se potrudili da se slučaj prvo zataška, a potom odugovlači.
Ovo je jedna od 33 presude, koje su analizirale profesorica Pravnog fakulteta u Banjaluci i sutkinja Ustavnog suda RS, dr Ivanka Marković, i sutkinja Kantonalnog suda u Sarajevu Adisa Zahiragić.
Analiza je urađena u sklopu projekta „Prekinimo ćutanje“, koji provode Fondacija „Lara“ iz Bijeljine i Fondacija lokalne demokratije iz Sarajeva.
Pokazala je da su kazne za silovanje minimalne i da mnogi slučajevi završavaju famoznim sporazumom o priznanju krivice, odnosno nagodbom. Nagodbe se sklapaju olako, čak i kada optuženi „prizna krivicu“ tek kada je dokazima „satjeran u ćošak“, računajući da će tako dobiti blažu kaznu.
Nagodba je pomogla i nasilniku iz Kotor Varoši da se za brutalni pokušaj silovanja i još dva krivična djela izvuče sa kaznom od ukupno četiri mjeseca zatvora. Upravo toliko je proveo u pritovoru, pa je nakon izricanja presude bio slobodan čovjek i mogao je opet progoniti žrtvu.
Ovaj siledžija je upao u kuću žrtve i pokušao da je siluje, prijeteći joj pištoljem i govoreći da će ubiti i nju i troje njene djece. Od silovanja je majku spasio sedmogodišnji sinčić. Potom je silovatelj žrtvi slao prijeteće poruke: da će je ubiti ako ne dođe kod njega da ga „zadovolji“. Prijetnje su bile ozbiljne, policija je u njegovoj kući našla vojničku pušku.
Ipak, sud mu je kao olakšavajuću okolnost uzeo to što je otac dvoje djece.
U rubriku vjerovali ili ne može se svrstati i presuda Opštinskog suda u Cazinu, koji je 2019. razbojniku i silovatelju dosudio duplo veću kaznu za provalu u kuću, nego za grubi pokušaj silovanja, pri čemu je žrtva ozbiljno povrijeđena.
Za provalu su mu dosuđene dvije i po godine, a za pokušaj silovanja godina i tri mjeseca, što je pretočeno u jedinstvenu kaznu od tri godine i osam mjeseci zatvora.
Ovaj nasilnik je kasno uveče provalio u kuću žrtve i isključio osigurače. U mraku je pretukao domaćicu, tražeći novac. Kad nije našao novac, oborio ju je na pod na silu je svukao, udarao i pokušao je silovati, prijeteći da će silovati i njene kćerke. Žena je polugola pobjegla iz kuće kod rođaka u komšiluku.
Iako je ranije više puta osuđivan i ovom siledžiji je sud kao olakšavajuće okolnosti uzeo to što je oženjen i siromašan i što ima djecu.
Olakšavajućih okolnosti se našlo i za nasilnika iz Sanskog Mosta, koji je u po bijela dana silovao 50 godina stariju komšinicu u njenom dvorištu. Dobio je godinu i četiri mjeseca zatvora.
Skandalozni slučajevi dogodili su se u posljednjih nekoliko godina u BiH, državi koja je još 2013. među prvima u Evropi ratifikovala Istanbulsku konvenciju. Tim potpisom je BiH preuzela obavezu da, kad je u pitanju seksualno nasilje, svoje zakone uskladi sa Konvencijom, a sudsku praksu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava.
Kazne koje su u krivičnim zakonima u BiH priprijećene za silovanje, u tom smislu nisu „problematične“. U Fedraciji BiH za silovanje je propisana kazna od jedne do 10 godina, a u težim slučajevima od tri do 15 godina zatvora.
U RS i Brčko distriktu kazne su oštrije: od tri do 10 godina za „obično“ silovanje, te od pet do 15 godina zatvora za teške oblike ovog zločina.
Problem je što sudovi često izriču kazne ispod zakonskog minimuma. Događalo se to u Republici Srpskoj i nakon 2017. godine, kada je izmjenama Krivičnog zakonika RS, u slučaju silovanja, zabranjeno izricanje kazne manje od zakonskog minimuma od tri godine.
– Čak i kada se sudi za pokušaj silovanja ili kada imamo sporazum o priznanju krivnje, izrečena kazna ne može ići ispod zakonskog minimuma. Pitanje je, međutim, da li zakon, sam po sebi, može doprinijeti boljoj zaštiti polnog integriteta čovjeka – kaže profesorica Ivanka Marković za Srpskainfo.
Dodaje da je radeći analizu sudskih presuda bila šokirana saznanjem da sudije i tužioci svjesno krše zakon, jer sklapaju sporazume o priznanju krivnje, kojima dogovore kaznu manju od zakonskog minimuma.
– Oni vjeruju da takva presuda nikad neće izaći na svjetlo dana, jer nakon sporazuma nema žalbe. A onda se pojave neke nevladine organizacije, pa javnost ipak sazna šta rade ljudi koji su položili zakletvu da će poštovati zakon – zaključuje Ivanka Marković.
Zakonima u BiH je propisano je da silovanje postoji samo ako nasilnik upotrebi silu ili ozbiljnu prijetnju. Po Istanbulskoj konvenciji silovanje je svaki seksualni čin bez pristanka. Dovoljno je da žena kaže ne, pa da seksulni nasrtaj na nju bude okvalifikovan kao silovanje. Slovenija, Hrvatska i Crna Gora su već uskladile svoje zakone sa Konvencijom, a u BiH i Srbiji to se još nije desilo.
