Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas proslavljaju dan Svetog Mihaila Ispovjednika. Od ranog djetinjstva posvetio se Bogu, pa se u mladim godinama zamonašio zajedno sa svetim Teofilaktom Nikomidijskim. Njih je patrijarh Tarasija poslao u manastir na obali Crnoga mora.
Jednom u vrijeme žetve bješe silna žega i mnogi su bili iznemogli bez vode. Ova dva svetitelja se pomoliše Bogu i učiniše da suv bakarni sud počne točiti vodu u dovoljnoj količini.
Ovo čudo podsjeća na dva čuda: prvo, na čudo u pustinji kada Bog žednome Izrailju izvede vodu iz kamena, i drugo – kada Bog radi Samsona, koji je umirao od žeđi, učini te poteče voda iz suve magareće čeljusti.
Videći tako vrlinski život ovih prepodobnih otaca, patrijarh Tarasije nađe da su oni dostojni visokog arhijerejskog čina. Stoga, blaženog Teofilakta on postavi za mitropolita nikomidijskog, a svetog Mihaila – za episkopa grada Sinada.
Na patrijaršiski presto carigradski nakon što ga je patrijarh Teodosije napustio dođe sveti Nikifor, te opet nastade bura ikonoborne jeresi, koja bješe osuđena na Sedmom Vaseljenskom Saboru svetih Otaca, jer zločestivi car Lav Jermenin, zarazivši se tom jeresi, podiže gonjenje na Crkvu Hristovu, odbacujući svete ikone i nazivajući ih idolima, a njihove poklonike na razne načine mučeći i ubijajući.
Prije svega on otjera patrijarha Nikifora i ostale pravoslavne arhijereje sa njihovih prestola, a mjesto njih dovede svoje jednomišljenike.
Tada se sveti Mihail pokaza revnosnim ispovjednikom pravoslavne vjere i izobličiteljem jeretičkog zlovjerja. Krepljen i umudrivan blagodaću Svetoga Duha, on ukroti zlorječje bogoprotivnika i zapuši usta jeretika koja su rigala hule na božanske ikone. A zvjeroimeni car Lav, ne podnoseći slobodno i neustrašivo izobličavanje jeretičke zablude, od strane svetitelja Hristovog, on ga izvede na istjazanje pred svoj nepravedni sud.
No sveti Mihail, ne plašeći se muka, junački zastupaše svoja ubjeđenja, i neustrašivo reče caru: „Ja poštujem svete ikone Spasitelja mog Isusa Hrista i Prečiste Djeve, Matere Njegove, i ostalih svetitelja, i klanjam im se, a tvoje naređenje prezirem i ne smatram nizašta“.
Postiđen, Lav se ispuni zvjerske jarosti, i osudi ispovjednika Hristovog na izgnanstvo. Gonjen iz jednog mjesta u drugo, svetitelj Božji pretrpe mnoge gorke muke i zlostavljanja, dok ne dostiže nebeska prostranstva i ne dobi vječni pokoj.
Prema narodnim verovanjima, na današnji dan nikako se ne valja ušivati odjeća, a treba se počistiti i pospremiti kuća.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
