Ima jedan grad i u njemu jedna crkva. U toj crkvi na zidu jedan natpis, ispisan, neobično, arapskim pismom. I to ne bilo kakav natpis, već stih.
Saborna crkva grada Prizrena, poznatija kao Bogorodica Ljeviška, koju je u prvoj polovini XIV vijeka sagradio kralj Stefan II Milutin, u XVIII vijeku je bila pretvorena u džamiju.
Tom prilikom su obijene znamenite freske koje su u vrijeme gradnje oslikali najpoznatiji zografi „Renesanse Paleologa“ Mihailo Astrapa i Evtihije. Do restauratorskih radova na crkvi, sredinom XX vijeka, freske su bile pokrivene malterom. Kada su restauratori skinuli malter, u priprati crkve su otkrili natpis koji je ostavio neki od majstora zaduženih za obijanje fresaka i njihovo prekrivanje malterom.
Ovaj anonimni majstor, zadivljen nesvakidašnjom ljepotom freskopisa, misleći da je posljednji čovjek koji gleda ove čudesne likove sa zida, ispisao na arapskom stihove persijskog pjesnika Hafiza:
„Zenica oka moga je gnijezdo ljepote tvoje“.
Foto: MONDO/Ivan Bulatović
Prošli su vjekovi i danas posjetilac ove crkve, postaje svjedok susreta jednog potpunog stranca sa ljepotom, univerzalnom i neponovljivom, koja se ugnježđuje i u našoj zenici, oplemenjujući nas.
Tekst: Ivan Bulatović
Izvor: mondo.ba
