„Po mom mišljenju, političari bi se trebali voditi nacionalnim interesima i zdravim razumom. I da budu odgovorni za donesene odluke, prije svega, pred svojim biračima, a ne nekakvim „boreljima“. Ako se boje posljedica svojih postupaka, nije im mjesto u politici.“ – Njegova ekselencija Igor Kalabuhov, ambasador Rusije u BiH.
Autor M-TV podkasta i prijatelj našeg portala, Filip Egeljić izvještavao je nedavno sa prvih linija fronta iz Marinke i Avdejevke, iz Donjecka, Volnovahe i Mariupolja i približio nam situaciju tamo iz prve ruke, a sada je ekskluzivno za naš portal uradio i važan intervju – sa Njegovom ekselencijom ambasadorom Ruske federacije u BiH, gospodinom Igorom Kalabuhovim.
O svom djetinjstvu u Donjecku i odnosima Rusa i Ukrajinaca od tada pa do danas, o izjavama Borelja u pogledu odnosa BiH prema sankcijama Rusiji i uopšte o uticaju sankcija na život u Rusiji, pogledima na aktuelnu situaciju i propagandu kolektivnog Zapada protiv njegove zemlje Njegova ekselencija Igor Kalabuhov, ambasador Rusije u Bosni i Hercegovini, govorio je otvoreno i jasno, a odgovore na ta i druga važna i zanimljiva pitanja pročitajte u nastavku.
Ovaj sukob u Ukrajini je, čini se umnogome, udaljio Ruse i Ukrajince. S obzirom da ste Vi rođeni Donječanin, možete li nam reći kakvi su bili međuetnički odnosi početkom devedesetih na prostoru Donbasa, nakon raspada SSSR-a i uspostavljanja nezavisne Ukrajine, tj. da li je bilo jasne diferencijacije na Ruse i Ukrajince ili je postojao fluidni identitet bez naglašavanja razlika između ove dvije etničke grupe?
Donjeck je grad milion ruža. Tako je nazvan zbog svoje spoljne i unutrašnje ljepote, zbog ljudske ljepote. Donjeck je oduvijek bio ruski grad sa multietničkim stanovništvom. Sirovinsko bogatstvo regije zahtijevalo je ljude snažnog karaktera, i takvi su dolazili iz cijelog Sovjetskog Saveza.
Kao djeca, nikada nismo razmišljali o svojoj nacionalnosti. U mojoj školi su studirali predstavnici mnogih nacija i doživljavali smo jedni druge bez predrasuda. Svi smo govorili ruski, ali smo imali priliku da naučimo ukrajinski jezik i uživamo u njemu. Međutim, kada je ovaj jezik počeo da se nameće kao jedini mogući, to je izazvao protest. Protest koji se intenzivirao zbog toga što nije nametnut samo ukrajinski jezik, već i radikalna šovinistička ideologija obučena u ovaj jezik. Čak je i sam ukrajinski jezik počeo da se mijenja, da sve više liči na zapadnjački. Na taj način i na lingvističkom nivou očituje se uticaj razuzdanog zapadnoukrajinskog lobija koji smo uvijek – čak i u sovjetsko vrijeme – zvali Banderovski.
Ova situacija je bila neprihvatljiva za apsolutnu većinu stanovništva Donjecka. Jer su ovi ljudi sebe oduvijek doživljavali kao organski dio velike zemlje, ali nikako kao dodatak antiruskoj tvorevini, što je Ukrajina postala uz aktivnu pomoć Zapada. Ovaj proces je donio mnogo ličnih tragedija. Lično poznajem porodice u kojima su rane bukvalno krvarile: recimo, roditelji su bili za Donjeck, a djeca za Kijev. Dešavalo se da je jaz bio između braće i sestara.
Ali u određenoj fazi, nakon bombardovanja, nakon poniženja, nakon potpunog nepoštovanja elementarnih socijalnih i ekonomskih prava, ljudi su došli do jasnog zaključka: njihovi se putevi razilaze sa Ukrajinom. Bili su gotovo jednoglasni kada su glasali za ponovno ujedinjenje sa Rusijom.
Poznata je hronologaja događaja od Kijevskog Majdana do početka Specijalne vojne operacije prošle godine. Mnogi analitičari se pitaju, zašto zvanična Moskva nije pokrenula ovakvu vrstu akcije mnogo ranije, ako uzmemo u obzir da je režim u Kijevu pokretao i antiterorističke i vojne akcije u kojima su stradale hiljade civila u Donjecku i Lugansku? Kako ste kao iskusni diplomata sa dugogodišnjom diplomatskom karijerom reagovali na nedavnu izjavu Angele Merkel u Die Zeit-u, a kasnije i Fransoa Olanda u The Kyiv Independent-u vezane za Minske sporazume?
Karakteristična osobina ruskog mentaliteta je lakovjernost, a ponekad čak i naivnost. To se odražava i na međunarodne poslove. Polazili smo od toga da se i naši partneri ponašaju, takoreći, pristojno. Kako može drugačije kad se oni zalažu za vladavinu prava, govorili smo mi.
A šta smo dobili na kraju? Licemjerje i prevaru. Na primjer, u Kompleksu mjera za implementaciju Sporazuma iz Minska koji je odobrio Savjet Bezbjednosti UN-a nema ni riječi o Rusiji. Bez obzira na to Moskvu su učinili glavnim krivcem, u isto vrijeme jačajući ukrajinsku vojsku, povećavajući njen agresivni potencijal, stvarajući uslove – mnogo prije početka Specijalne vojne operacije – za uvođenje sankcija Rusiji.
Među onima koji su to potvrdili – A.Merkel, F.Oland, U.fon der Lajen. Dakle, spremali su se za rat sa Rusijom. A da nismo pokrenuli SVO, može se tek zamisliti koliko bismo nevinih žrtava sad mogli dodati na tu žalosnu listu koju Zapad ne želi da ni da vidi, već umijesto toga spinuje falsifikate poput ozloglašene Buče, gdje su sami Ukrajinci nemilosrdno ubijali lokalne stanovnike radi provokacija kako bi optužili „krvoločne Ruse“.
Gledajući s aspekta zvanične Moskve, trenutno Ukrajinci kontrolišu više teritorije Ruske Federacije (dio Donbasa, Zaporoške oblasti, Hersonske oblasti) nego Rusi ukrajinske (dio Harkovske oblasti). Šta je krajnji cilj SVO i da li će se ruska armija zaustaviti na granicama teritorija na kojima su sprovedeni referendumi ili su ciljevi veći od toga?
Nema sumnje, sve ruske teritorije koje je okupirala Ukrajina biće oslobođene. Ciljeve i modalitet SVO određuje rukovodstvo Ruske Federacije. Vjerujem da će se metode našeg djelovanja prilagođavati geopolitičkoj i vojno-strateškoj situaciji.
Koliko zapadne sankcije utiču na svakodnevni život građana Ruske Federacije?
Znate, postoji jedna gruba ruska poslovica, čije je značenje – oni nas gaze, a mi jačamo! Nije bilo presedana u svjetskoj istoriji kada je bilo kojoj zemlji uvedeno toliko sankcija. Iako, tačnije, to nisu sankcije, već jednostrane restrikcije, jer sankcije može uvesti samo Savjet Bezbjednosti UN-a.
Kumulativno, radi se o pokušaju da nas unište kao jedinstvenu civilizaciju koja pred sobom zacrtala poboljšanje svijeta kao krajnji cilj. Zato smo kao kost u grlu našim neprijateljima, koji su zainteresovani da po svaku cijenu zadrže svoju dominaciju. Ali njihovi pokušaji samo dovode do toga da ih same pogađa bumerangom.
Žozep Borelj je u Briselu pohvalio Bosnu i Hercegovinu zbog usklađivanja sa Evropskom unijom po pitanju uvođenja sankcija Ruskoj Federaciji. BiH nije na listi neprijateljskih zemalja Ruske Federacije, međutim imamo nejasnu situaciju po pitanju uvođenja sankcija, jer predstavnici iz Republike Srpske negiraju da su dali saglasnost za uviđenje istih. Da li je Bosna i Hercegovina uvela sankcije Rusiji?
Polazimo od toga da je Bosna i Hercegovina prijateljska zemlja. Naravno, pomno pratimo pristupe relevantnih državnih struktura i pojedinih predstavnika Bosne i Hercegovine po tom pitanju. Ne interesuje me šta Borelj misli o tome.
Kako gledate na usvajanje Programa reformi od strane Savjeta ministara BiH koji je poslan u NATO štab u Brisel, imajući u vidu da je ta vojna alijansa strana u sukobu u Ukrajini?
Više puta sam govorio o NATO-u. Iskreno, ponekad je smiješno gledati raspravu na ovu temu između takozvanih političkih analitičara koji u mojim riječima vide nekakvu prijetnju.
Po mom mišljenju, političari bi se trebali voditi nacionalnim interesima i zdravim razumom. I da budu odgovorni za donesene odluke, prije svega, pred svojim biračima, a ne nekakvim „boreljima“. Ako se boje posljedica svojih postupaka, nije im mjesto u politici.
Amerikanci su preko Fonda za suzbijanje ruskog uticaja od 2017. godine upumpali u BiH preko 80 miliona dolara. Za iste svrhe u BiH je ulazio i britanski novac. Mislite li da je ta zapadna investicija imala nekog efekta?
Ovo je veoma interesantno pitanje – kako Amerikanci i zapadnjaci uopšte troše svoja finansijska sredstva, uključujući i na borbu protiv „ruskog uticaja“. Ispada smiješna šarada – što više novca potroše, više, po njihovom mišljenju, raste uticaj Rusije. Što, shodno tome, zahtijeva još više sredstava. Zaključci su očigledni.
Naravno, jasno je da u uslovima žestoke konkurencije tradicionalno novinarstvo doživljava ogromne probleme. Sve je manje kvalitetnih novinara, ali manje je i kvalitetnih čitalaca. Stoga je dovoljno smisliti oštar naslov poput: „Rusija ponovo prijeti“ i napisati gluposti čisto „reda radi“. Svejedno, niko ne čita dalje od naslova. Pa onda traže novi novac da razotkriju „rusku propagandu.“
Vi ste diplomata koji je više puta dolazio i odlazio iz BiH. Možete li nam reći koji su bili razlozi za donošenje odluke o povlačenju ruskih mirovnih snaga iz BiH i s Kosova i Metohije 2003. godine?
Postoji takav psihološki fenomen – modernizacija. U ovom kontekstu, to znači da osoba sagledava prošlost iz ugla sadašnjosti. Na primjer, sadašnji tinejdzer jednostavno ne može zamisliti vrijeme kada nije bilo pametnih telefona!
Ovo govorim kako bih naglasio da su odluke o povlačenju ruskih kontingenata sa Kosova i iz BiH donesene na osnovu analize tog vremena: situacije u Evropi, na Balkanu, u Rusiji. Nije beznačajan tada bio finansijski aspekt. Zatvorili smo baze u drugim zemljama, na primjer, na Kubi i u Vijetnamu. Došlo je do duboke, ponekad traumatične, modernizacije ruskih oružanih snaga.
Imali ste više puta javne prepiske i prepirke sa američkim ambasadorom, Marfijem. Kako stojite za ostatkom zapadnog diplomatskog kora u BiH?
Odgovoriću kratko – ne komuniciramo.
Ambasador Rusije u BiH, Igor Kalabuhov
Kad možemo očekivati svečano otvaranje Kancelarije Ambasade Ruske Federacije u Banjoj Luci?
Trenutno aktivno radimo na praktičnim aspektima otvaranja kancelarije Ruske Ambasade u Banjoj Luci. Nadamo se da ćemo ovaj proces završiti što je prije moguće.
Generalno, otvoreni smo za konstruktivnu saradnju sa svim političkim snagama u Bosni i Hercegovini. Jasno je da pod uticajem zlonamjerne zapadne propagande izgledi za takvu saradnju nekima djeluju nejasno.
Izvor: pokreni.rs
