Kad pogledamo površno, moglo bi se reći da položaj djeteta u društvu nikada nije bio bolji. Međutim, realna slika je itekako drugačija. Danas imamo najveći stepen depresije kod djece, najviše maloljetničkih trudnoća, gojaznosti, nasilniočkog i asocijalnog ponašanja i alkoholizma među adolescentima. Prema studiji UNICEFA rađenoj u 21 industrijalizovanoj državi jedno od desetoro djece, znači više nego jedan milion, danas ima neki klinički prepoznatljiv poremećaj kao što su depresija, anksioznost, anoreksija ili izraženo asocijalno ponašanje, kao i jezički poremećaj, poremećaj pažnje.
Posljedica popustljivog vaspitnog stila roditelja, koji je u savremenom dobu sve dominantniji, je razmaženo dijete. Razmaženo ponašanje se može shvatiti i kao neurološki fenomen, odnosno promjena u razvoju mozga naše djece. Prednji režanj mozga je odgovoran za sistem izvršne kontrole mozga, odgovoran za planiranje, organizovanje i određivanje redoslijeda ponašanja za smokontrolu, moralnog rasuđivanja i pažnje. Postoje indicije da gledanje malih ekrana usporava razvoj ovog dijela mozga. Djeci i mladima su neophodne aktivnosti koje pospješuju zadebljanje vlakana koja povezuju neurone u ovom dijelu mozga. Što je stimulacija veća, to će vlakna postati deblja. Obratimo posebno pažnju na njegovu funkciju kontrole ponašanja pojedinca. Kad god se koristi samokontrolu da biste se zaustavili da ne učinite nešto što ne treba, prednji režanja radi punom parom. Djeca rade često nešto što ne treba, jer im prednji režanj nije dovoljno razvijen. Svjetska neurološka organizacija izrazila je veliku zabrinutost zbog toga koliko elektronski mediji usporavaju proces razvoja prednjeg režnja što utiče na razvoj njihove sposobnosti samokontrole za asocijalne oblike ponašanja. Implikacije ovoga su veoma ozbiljne. Djeci i mladima je neophodna igra na otvorenom sa vršnjacima, komunikacija i interakcija sa odraslim osobama. Što se veća pažnja posvećuje razvoju ovog dijela mozga dijete će steći bolju sposobnost da kontroliše svoje ponašanje.
Da bi mogli da uspostave kvalitetnu komunikaciju sa drugima, neophodan nam je kontakt očima. Studije su pokazale da, kako se povećava vrijeme provedeno u korišćenju elektronskih medija, smanjuje se vrijeme provedeno u društvenoj interakciji i licem u lice kontakt očima pri komunikaciji. Da bi djeca naučila da komuniciraju, da čitaju izraze lica, razumiju ih moraju provoditi vrijeme okrenuti licem u lice sa drugima. Za to ne postoji virtuelna zamjena.
Više primjera iz prakse nam govore da roditelji i društvo u cjelini akcenat stavljaju na intelektualni razvoj. Djeca su preokupirana raznovrsnim vannastavnim aktivnostima s ciljem sticanja što većeg znanja, ali im nedostaju vještine koje su neophodne za svakodnevni život. Akademski uspjeh i sam život ne zavisi samo od intelektualnih sposobnosti. Socijalne i emocionalne vještine izuzetno su važan faktor koji omogućavaju djetetu da usvaja znanje od roditelja, vaspitača i učitelja, da stvara prijateljstva, izražava misli i osjećanja i nosi se s frustracijom.
Sedentarni stil života sve je zastupljeniji u razvijenim državama. Razvoj tehnologije doprinio je smanjenju potrebe za kretanjem; svakodnevna upotreba automobila i lifta je samo najočigledniji vid smanjenja ove potrebe (Rajović i sar., 2020).Stopa aktivnog transporta (hodanje ili vožnja bicikla) do školenaglo je opala tokom proteklih 40 godina (Davison i sar., 2008). Istraživanja pokazuju da danas 60% do 70% djece dolazi u školu i odlazi kući nekim od vidova pasivnog transporta (automobilom ili autobusom), što je posebno izraženo u većim i veliki gradskim sredinama.
Pored smanjenog kretanja, povećano vrijeme gledanja televizije predstavlja sastavni dio pasivnog stila življenja. Aktuelni podaci pokazuju da 35% djece gleda televiziju od 1 do 3 sata dnevno (radnim danima i vikendom), dok vikendom čak 39% djece gleda televiziju duže od 3 sata.
Loš uticaj neaktivnog načina života na razvoj djece je mnogostruk. Opšte mišljenje današnjih učitelja je da su sposobnosti mlađih generacija, u svim ispitivanim razvojnim segmentima, lošije u odnosu na starije generacije, a kao jedan od osnovnih faktora koji doprinosi takvom trendu navodi se neaktivnost i današnji način života.
Pored negativnog uticaja na kognitivne i motoričke sposobnosti, hipokinezija, dovodi se u vezu i sa pojavom gojaznosti djece i adolescenata što danas predstavlja globalni zdravstveni problem od javnog značaja (Ho i sar., 2012). Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (eng. World Health Organization – WHO), iz 2020. godine, 39 miliona djece mlađe od 5 godina imaju prekomjernu težinu ili se mogu smatrati gojaznom, dok čak 340 miliona djece i adolescenata uzrasta od 5 do 19 godina imaju istovjetan problem (podatak iz 2016. godine) (World Health Organization, 2021). Naučnici upozoravaju da pojava gojaznosti u djetinjstvu može da rezultuje daljim, kratkoročnim i dugoročnim, zdravstvenim komplikacijama (Ho i sar., 2012). Istraživanja su pokazala da gojaznost u djetinjstvu može dugoročno da ima negativan uticaj na mortalitet i morbiditet, kao i na socijalne i psihološke aspekte zdravlja pojedinaca (Wang, 2008). Kao glavni razlog za prekomjerni porast u tjelesnoj težini, WHO navodi neuravnoteženost energetskog balansa, odnosno veliku razliku između količine kalorija koje se unesu hranom i kalorija koje se utroše. Sa druge strane, kao osnovni način borbe protiv ovog problema WHO, pored okretanja prema zdravijoj ishrani, sugeriše i redovnu fizičku aktivnost koja za djecu treba da traje svaki dan makar 60 minuta dnevno pored svih ostalih aktivnosti (World Health Organization, 2021). Uprkos preporukama, visok procenat djece školskog uzrasta ne upražnjava dovoljnu količinu fizičke aktivnosti na dnevnom nivou, ne provodi dovoljno vremena u prirodi (Fox,& Riddoch, 2000), a kao glavni uzročnik toga navodi se upravo pomenuta promjena načina življenja (Ziviani i sar., 2004).
Nedostatak kretanja i fizičke aktivnosti doveli su do nepravilnog držanja tijela kod djece, što dovodi do raznih deformiteta kičme, stopala, kukova i koljena.
Prema rezultatima iz zemlјe i regiona, trećina današnje djece ima neki od deformiteta, što je poražavajući podatak prije svega zbog dugoročne loše zdravstvene slike stanovništva u budućnosti, ali i materijalno gledano ako znamo da jedan bolestan stanovnik državu košta oko 50.000,00KM (Stević, Mitrović, 2016).
Prema istraživanju (Stević, Mitrović, 2020), deformiteti stopala su prisutni kod oko 80 % djece mlađeg školskog uzrasta, sa tendencijom daljeg rasta. Deformiteti kičmenog stuba izraženi su u nešto manjem procentu preko 50% posto, takođe sa tendencijom daljeg rasta. Po istraživanju koje sprovedeno u Srbiji 2020, (Grbić i sar., 2020) navode da 97% analiziranih ispitanika ima neki od posturalnih poremećaja.
Imajući u vidu sve navedene probleme biološkog rasta i razvoja koji pogađaju djecu svih uzrasta iz godine u godinu sve više i više, odlučili smo se da preduzmemo konkretne korake u rešenju navedenih problema. S obzirom da Pedagoški fakultet obrazuje vaspitače, učitelje i nastavnike koji će raditi i rade u najosjetljivijim uzrastima nameće se logična potreba da smo naše potencijale usmerili ka poboljšanju trenutnog stanja.
Sedmodnevni kamp u prirodi za djecu osnovnih i srednjih škola smo organizovali na Tari sa ciljem da znanja koja naši profesori i asistenti poseduju primjenimo tamo gde je najpotrebnije, a to je u praktičnom radu sa djecom.
Pored profesora, asistenata i studenata Pedagoškog fakulteta, angažovan je i određen broj učitelja, nastavnika, i drugog stručnog potrebnog osoblja iz škola odakle su djeca dolazila na kamp.
Tara je jedna od najlepših planina u Srbiji. Mitrovac na Tari je naselje u Nacionalnom parku Tara i nalazi se na 28-om kilometru puta Bajina Bašta – Zaovine i na 1.080 metara nadmorske visine, sa prilično velikim brojem dana „okupanih“ suncem u godini i odličnim uslovima za boravak i odmor svih generacija. U prelijepoj prirodi odmaralište posjeduje zatvoreni bazen, diskoteku, restoran, sportske terene, prodavnicu i dr. sobe su bile višekrevetne (8 – 14 ležaja) sa etažnim kupatilom.
Na osnovu gore navedenog stanja i bogatog iskustva naših profesora u radu sa djecom na kampu smo realizovali sljedeće aktivnosti:
- Zbog prekomjerne upotrebe telefona i elektronskih uređaja u svakodnevnom životu većine djece na kampu su imala mogućnost jednočasovne upotrebe telefona u svrhu javljanja roditeljima u toku popodnevnog odmora. Sve ostalo vrijeme, telefoni su bili odloženi i njihovo korišćenje nije bilo dozvoljeno.
- Tokom boravka napravljen je sedmodnevni i dnevni plan aktivnosti za svaku grupu. Svaki radni dan u kampu počeo je obaveznim aktivnostima lične higijene, spremanjem kreveta, čišćenjem sobe, jutarnjom gimnastikom na otvorenom i adekvatnim doručkom.
- Nakon doručka, u zavisnosti od lokacije i vremenskih uslova primenjivali su se sljedeći sadržaji:
- Aktivnosti u prirodi (postavljanje šatora, orijentacija u prostoru);
- Kreativne radionice;
- Domaćinstvo (Higijena životnog prostora);
- Sportske igre (fudbal, košarka, odbojka);
- Primjena bazičnih sportova kroz elemente atletike i gimnastike;
- Obuka plivanja (početno i napredno), ronjenje na dah;
- Osnove borilačkih veština i tehnike samoodbrane;
- Poligoni u prirodi za razvoj motoričkih sposobnosti (Savladavanje različitih kretnih zadataka sa preprekama kroz primjenu prirodnih oblika kretanja – hodanja, puzanja, trčanja, skakanja, preskakanja, bacanja, nošenja, vučenja, guranja, provlačenja, višenja, upiranja);
- Sportska takmičenja;
- Kulturno zabavni i edukativni sadržaji (ples, narodna kola);
- Ekologija (razvijanje svijesti o očuvanju životne sredine, akcije čišćenja okoline…);
Tokom boravka djece na kampu formiran je lični zdravstveni karton za svakog učesnika. U lični karton unošeni su podaci procjene (testiranja) motoričkih sposobnosti, morfoloških karakteristika, posturalnog (deformiteti kičmenog stuba i stopala) i psihosocijalnog statusa. Pored toga vrednovaće se nivo usvajanja i ovladavanja sadržaja koji su predviđeni za realizaciju (ples, gluma, muzika, priprema hrane, takmičenja…). Popunjen lični karton sa stručnim preporukama za dalji rast i razvoj djece predat je roditeljima svih učesnika nakon završetka kampa.
Nakon odličnih utisaka svih učesnika i njihovih roditelja, u perspektivi je planirana organizacija i zimskog kampa u prirodi.
Piše: Prof. dr Nebojša Mitrović, Prodekan za naučno-istraživački rad Pedagoškog fakulteta u Bijeljini
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
