Samo osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma Milica i Nataša odigrale su svoju posljednju igru, prekinutu smrću koja je došla iz dijela grada gdje su rođene i živjele.
Djevojčice Milica Lalović i Nataša Učur, simboli stradanja srpske djece na području Srpskog Sarajeva, ubijene su 11. marta prije 24 godine u sarajevskom naselju Grbavica, koje je tada bilo pod srpskom kontrolom.
Bezdušne ubice su 11. marta 1995. godine iz dijela Sarajeva pod muslimanskom kontrolom pucale sa zgrade “Lorisa” na tadašnjem Trgu Pere Kosorića, a sada Trgu heroja, na desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su se igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59.
Za taj zločin, kao i u mnogim drugim slučajevima ubistava srpske djece na području Srpskog Sarajeva i Sarajeva, niko nikada nije odgovarao.
Samo osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma Milica i Nataša odigrale su svoju posljednju igru, prekinutu smrću koja je došla iz dijela grada gdje su rođene i živjele.
Neiskvarene dječije duše još jednom su grubo prevarene, jer su djevojčice ubijene dok je na snazi bilo primirje.
Milica i Nataša odmah su prevezene u bolnicu Kasindo. U zapisniku iz bolnice piše da je Milica dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema.
Tada je doktor bolnice Slavko Ždrale rekao da su kod djevojčica konstatovane teške povrede glave.
Prema njegovim riječima, ubice su bile nemilosrdne i nije bilo nikakve mogućnosti da im bude pružena pomoć.
POLICIJSKI I PRAVOSUDNI ORGANI NISU NIKAD NIŠTA URADILI?
Prema navodima svjedoka, devojčice je ubio S.P, pripadnik 101. brigade takozvane Armije BiH.
Sarajka Fatima Bajramović svjedočila je da je to učinio Sejo Piskić koji je rođen 1956. godine u Gračanici.
– Ko zna koliko ih je snajperista posmatrao i oko 15.30 časova odjeknula su dva pucnja – posvjedočio je svojevremeno Milan Pavlović iz Sarajeva.
Svjedoci su ispričali da se Piskić javno hvalio da je iz snajpera ubio djevojčice i još 20 Srba u naselju Grbavica.
Privođen je, ali nikada nije procesuiran. Ovaj slučaj ne postoji u pravosudnim institucijama.
Danas nema informacija gdje se Piskić nalazi, a spekuliše se da je poginuo ili umro.
Upućeni u funkcionisanje tadašnje takozvane Armije BiH tvrde da je Piskić bio samo dio lanca komande i da je iz snajpera, kao i ostali snajperisti iz dijela grada pod muslimanskom kontrolom, na srpska područja pucao po zadatku svog komandanta, što znači da bi za ovaj zločin morali da odgovaraju rukovodioci 101. brigade ili oni koji su im u sistemu komandovanja bili nadređeni.
Iz Agencije za istrage i zaštitu BiH su saopštili Srni da nikada nisu istraživali ubistvo djevojčica Nataše Učur i Milice Lalović, niti raspolažu drugim korisnim informacijama u vezi sa tim događajem.
Iz Udruženja porodica poginulih boraca i nestalih civila Sarajevsko-romanijske regije ističu da ne iznenađuje to što ni ovaj slučaj nije sudski procesuiran, jer je to postala praksa pravosudnih institucija BiH kada je riječ o srpskim žrtvama, dok se sa druge strane Srbi redovno procesuiraju i izriču im se maksimalne kazne.
ZAJEDNO I U ZLU I U DOBRU
Roditelji ubijene Milice rekli su jednom, kada su smogli snage da govore o tragediji koja ih je pogodila, da su se u Sarajevo, iz kojeg su prvo bili izbjegli, vratili iz izbjeglištva u Vojvodini, upravo na njen nagovor.
Nataša i Milica sahranjene su jedna do druge na groblju Miljevići u Istočnom Novom Sarajevu, samo na par kilometara od grada u kojem su rođene, koji su voljele, a iz kojeg im je na njihovu ljubav odgovoreno mržnjom koja ih je i ubila.
Ostale su nerazdvojne i u zlo i u dobru.
Izvor: srpskainfo.com
