Neki će reći da je čudan, zabavan, specifičan na svoj način, neki da je djetinjast, neozbiljan, a neki će potvrditi da je uspješan privrednik, koji preko 30 godina opstaje u svom poslu. Naravno – svi su u pravu! Miško Hofman, Bijeljinac, čovjek grada i čaršije.
U poslednje vrijeme građani mogu da ga vide na motociklu sa prikolicom, suncobranom i stolicom.
– To je moj život. U mojoj glavi je jedan osamnaestogodišnjak, buntovnik, pred kojim je život, zabavljam se, radim ono što misilim da je u tom momentu najbolje. Naravno imam i onu drugu stranu. profesionalizam. Ja sam ajkula u poslu. Uvijek želim da se takmičim. To je smisao mog života. To je moja priroda, harizma. Naravno sve ovo što radim ima određenu granicu koju ne prelazim. Svi misle da je Miško čudan, ne, Miško se igra sa svima, glumi, opušta svoj mozak, prazni se kroz ove svoje „ludorije", započinje svoju priču Miodrag Vidović, alijas Miško Hofman, za portal Bijeljina Danas.
Nadimak Hofman dobio je davne 1989. godine, kada je krenuo sa vulkanizerskim poslom, kojim se i danas bavi.
– Tada je bilo u modi da nazive firmi daju po svojim prezimenima – snobovi! Rekao sam nećeš Miško tako. Uvezao sam tada neke mašine iz Njemačke, nosile su naziv Hofman, nazvao sam firmu po tom brendu, i eto ostalo je Miško Hofman. Bio je to period pred sam rat, svašta se dešavalo, a ja sam želio kroz ovaj naziv firme da pokažem svima kako je moja radnja otvorena za sve građane ovog grada, bez obzira kako se zvali, ističe Hofman, zaštitno lice svoje Dašnice.
Velika ljubav ovog harizmatičnog čovjeka je boks. Kao mlad trenirao je ovu, plemenitu vještinu, potom prekinuo, a zatim, u nešto „zrelijim" godinama ponovo se vratio svojoj mladalačkoj ljubavi.
– Nisam imao uslove da nastavim da se bavim boksom kao omaldinac, a to se u meni probudilo ponovo tokom samog rata. Vrijeme je bilo takvo kakvo jeste. Ako nisi bio spreman da se sam zaštitiš niko drugi to neće učiniti. Počeo sam trenirati, kako bih zaštitio sebe i svoju porodicu od ratnih lešinara. „Dođu tako vremena, kad pametan zašuti, budala progovori a fukara se obogati" rekao je Ivo Andrić, a to su bila baš takva vremena. Boks je odredio dosta stvari u mom životu. Na jednom mjestu dobiješ, ali na drugom izgubiš. U svojoj 61. godini najveću zahvalnost, ipak, dugujem boksu, priča Miško Hofman.
Cijeli grad pamti njegov spektakularni meč protiv Milorada Pajovića, „Paje boksera". To je siguno jedan od najposjećenijih događaja u zatvorenom, gdje je sportska dvorana bila mala da primi sve one koji su željeli da budu dio te priče.
– Slušajte, rekao sam da sam se počeo baviti boksom kako bih zaštitio druge. Taj Pajo se u tom vremenu ponašao kabadahijski po gradu. Sa još nekim ljudima oko sebe terorisao je ljude u gradu, poštene, a onda se u meni pojavio taj bunt, želja za zaštitom, i izazvao sam ga na meč. Naravno, sve je to bio i jedan spektakl kakav samo ja znao da organizujem. Događaj koji ću pamtiti ja, ovaj grad, a posebno ljudi koji su gledali. Naravno, pokazao sam tada da sam mnogo jači i spremniji bio od njega, savladao ga. Najveća sreća za mene je što su se nakon meča pojedinci, čestitajući mi na pobjedi, poistovijetili sa mojom borbom, jer sam ja, umjesto njih, vratio Paji za njegove prethodne postupke, kaže Miško.
Kasnije je odboksovao još jedan meč sa „Pešterskim vukom", ali još uvijek, iako je ušao u sedmu deceniju života, svaki dan odradi pun trening.
Pored boksa , ljudi oko njega pamte ga i po mnogim drugim događajima, posebno po njegovim „ludorijama". Jedna od njih je i priča o snimanju nešto „smjelijeg" filma sa gošćama iz Ukrajine i Moldavije.
– Ma to su bila ratna vremena, kada su po Bijeljini bile aktuleni noćni klubovi. Skoro sva tadašnja i politička i privreda elita prošla je kroz te objekte i koristila usluge naših gošći sa istoka. Nije to bio klasični „pornić". Jednostavno, u toj ludoriji smo odlučili da uključimo kameru, sakrijemo je negdje i snimimo te scene. „Glumci" su bili neki koji su i danas na politčkoj sceni ili su bili do skora. Uglavnom, sve je to bio plod tadašnjeg vremena, kojeg ponovo svrstavam u ono Andrićevo, sjeća se Miško tog perioda.
Jedna od anegdota je i ta da je otišao u „Komunalac", prijavio vlastitog oca da ne plaća odvoz smeća.
– Najteže mi je bilo tada ubjeđivati tadašnjeg direktora Zekića u to. Nešto smo se posvađali kući i odlučio sam da ga na naki način malo uplašim. Naravno da to nije bilo ozbiljno, samo sam ponovo bio onaj osamnaestogodišnjak, buntovnik, koji je tjerao neku svoju pravdu, kroz smijeh piča naš sagovornik.
Njegova vožnja motorom na otvaranju kružnog toka kod stare željezničke stanice i sada se često pregleda na društvenom mrežama.
– Kada sam čuo da se u mom kraju otvara kružni tok, rekoh sebi, Miško pa to je u tvom kraju, kakav Mićo (Mićo Mićić, aktuleni gradonačelnik), to moraš ti otvoriti!
Miško se nikada nije bavio politikom, kaže da je bilo poziva.
– Znaju sadašnji političari ko je Miško, volim da „lanem". To su prljave igre. Ali ima neka porodična tradicija da smo uvijek bili u opoziciji. Da sam ja predsjednik države, moj otac bi „pljuvao" po meni. To ide sa koljena na koljeno, moja želja je da budem neki revolucionar, ali nemam to u krvi, završava samo dio svoje priče Miško Hofman.
Miško voli publicitet, voli sebe, pomalo je narcisoidan, tako kaže. Do sada je dva puta bio u „Parovima" a sprema se ponovo da posjeti ovaj rijaliti. U ponedeljak u 23.00 časa ovaj ekscentrični Bijeljinac će ponovo u šou. Kaže da ga ne drži mjesto, kratko će tamo ostati, a potom eto ga ponovo u njegovu Bijeljinu.
Želi da nas ponovo obraduje nekim svojim novim „tinejdžerskim" postupkom, jer u njemu i živi tinejdžer.
Nije Miško samo kralj ringa, on je i kralj grada.
Dragan Tešić
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: bijeljina.org