Mještani Krive Bare, sedamdesetak domaćinstava, starosjedilaca, kako kaže mještanin Gavrilo Đurić (81), vrijedni poljoprivrednik i poznati pčelar iz ovog semberskog sela, još uvijek nisu priključeni na gradski vodovod.
„Mi smo među prvima u Semberiji, još u pedesetoj godini prošlog vijeka, dobili električnu energiju, kada je proradila kudeljara. Među prvima smo imali telefone, a evo, na izmaku druge decenije 21. vijeka još uvijek nemamo gradsku vodu za piće. Novopridošlo izbjegličko stanovništvo, na dva kraja sela, koje se ovdje nastanilo prije dvadesetak godina, imaju vodu za piće, dok ovih sedamdesetak kuća još uvijek koristi pumpe, hidrofore i bunare“, kaže Gavrilo, ističući da se uoči svakih izbora mještanima puno toga obeća, pa i dovođenje vode za piće.
„Sreća je naša što imamo drinsku vodenu žilu, koja je kvalitetna. Međutim, kad je već taj „Sjeverni prsten“ realizovan, a u pitanju je obezbjeđenje vode za stanovništvo oboljelo od endemskog nefritisa u priobalju Drine i Save, trebalo je neko da pomisli i na nas“, kaže Gavrilo.
I Siniša Dragić, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Kriva Bara kaže da je sedamdesetak kuća u ovom selu postalo svojevrsno „slijepo crijevo“, jer nisu dobili vodu za piće.
„Imali smo pet do šest slučajeva pojave endemskog nefritisa i ljude koji idu na dijalizu zbog bolesti bubrega. Neka naselja su dobila besplatno vodu, a od nas traže učešće. Problem sa vodom za piće kod nas je već dugo izražen, jer na kvalitet vode utiče i činjenica da na imanjima postoje septičke jame, đubrišta za stoku, te da nas ni poplave nisu mimoišle. Za pedesetak do šezdeset kuća u međuvremenu je voda stigla, jer je u pitanju bila neka međunarodna donacija. Da li je neko u svemu tome računao i na glasove na izborima, to je već neka druga tema. Smatram da smo ispunjavali sve uslove da u okviru projekta „Sjeverni vodovodni prsten“ i mi budemo uključeni u taj projekat dovođenja vode za piće iz gradskog vodovoda u naše selo“, kaže Dragić.
U Gradskoj upravi, pak, kažu da gotovo svi zahtjevi građana u mjesnim zajednicama, kada je u pitanju dovođenje vodovodne mreže do naselja, bez izuzetka, budu ispoštovani u najkraćem roku, prije nego li zahtjevi za asfaltiranje ili javnu rasvjetu.
S druge strane, postoji i skupštinska odluka prema kojoj Gradska uprava iz budžeta finansira 80 odsto troškova, a mještani plaćaju 20 odsto troškova za priključak na gradski vodovod. Uz malo međusobnog razumijevanja i uz bolju organizaciju mještana ovaj problem može biti vrlo brzo riješen, kažu u Gradskoj upravi.
Izvor: semberskenovine
Izvor: www.bijeljina.org