Marko Milisav, ambasador BiH u Kanadi, je naš sugrađanin koji je na čelu jedne od 130 diplomatskih misija u Otavi. Za Bijeljina danas priča o svom izboru profesije, gimazijskim danima u Bijeljini i planovima za nastavak karijere.

Marko je rođen 1984. godine u Zagrebu. Do rata je živio u Sarajevu, a nakon rata…
– Svugdje po malo: Bačka Palanka, Novi Sad, Sanski Most i naravno Bijeljina. Pretpostavljam da bih ta česta preseljenja mogao navesti kao dominantu karakteristiku mog djetinjstva. Svaki put novo okruženje, nova sredina, nova škola, novi prijatelji… Bilo je to izazovno i teško na mnogo načina ali imalo je i svoje dobre strane, a sigurno me je dobro pripremilo za posao kojim se sada bavim.

Najveći dio života ipak je proveo u Bijeljini, gdje je završio osnovnu i srednju školu, vratio se nakon završenog fakulteta, zaposlio se, oženio iz Amajlija i stvorio prvi dom.
– Ma gdje da budem živio i radio, Bijeljina će uvijek imati posebno mjesto u mom životu.

Kako je ovih dana aktuelno obilježavanje 100 godina bijeljinske Gimnazije, nismo mogli a da ga ne pitamo po čemu pamti gimnazijske dane?
– Gimnazija "Filip Višnjić" Bijeljina je izvanredna obrazovna institucija. Ponosan sam što sam imao priliku da budem dio vjekovne tradicije ove škole koja je iznjedrila brojne stručnjake u svim oblastima. Mogu slobodno reći da su mi gimnazijalski dani najsretniji period života. Prve ljubavi, prvi izlasci u grad, ekskurzije, punoljetstva… su lijepe uspomene vezane za ovu školu. Tek sa ove vremenske distance može se vidjeti koliko je biti gimnazijalac vrijedno iskustvo, ne samo u kontekstu znanja pojedinačnih predmeta već više u smislu usvajanja etičkih normi, moralnih načela, dostizanja zrelosti i ulaska u svijet odraslih. Uz dužno poštovanje ostalih škola, zaista duboko vjerujem da gimnazija najbolje pripremi mlade ljude za ono što ih čeka u nastavku života i zaista bih Gimnaziju "Fillip Višnjić" toplo preporučio svim mladim ljudima.

Profesorski kadar jeste ono najvrijednije. Profesori Slavko Romić, Pero Matić, Risto Matić, Ifgenija Vasilić… zaista su bili ljudi koji su se u teškom posleratnom vremenu odricali svega da nam prenesu znanje i lekcije koje su nam potrebne. Kao djeca to nismo možda znali da dovoljno cijenimo ili da pokažemo da cijenimo, ali sada se svakako sjećamo toga. Kao profesora koji je najviše uticao na mene moram da izdvojim svog razrednog starješinu i profesora srpskog jezika i književnosti Oliveru Pandurević. Ona nam je bila ne samo profesor i razredna, već i prijatelji i majka i doktor i uvijek je bila uz nas da nam pomogne u svim okolnostima. Zaista sam bio privilegovan kao i mnoge generacije gimnazijalaca da odrastam uz takvog pedagoga i takvu veličinu i srećan sam što i danas imam priliku da je pozovem i pitam za savjet i što je mogu nazvati prijateljem.

Prijateljstva iz gimnazije traju cijeli život. Sa velikim brojem drugova sam i dalje u kontaktu pa mi je čak i kum Robert Jović prijatelj iz gimnazije.

Iako je u osnovnoj i srednjoj školi imao dobre ocjene i razultate na takmičenjima iz fizike i drugih tehničkih predmeta, oduvijek je više "naginjao" društvenim naukama.
– Kao što se može vidjeti iz intervjua mnogo pričam i filozofiram pa se politikologija nametnila kao logičan izbor. Šalu na stranu politikologija, a naročito međunarodni odnosi, su zaista zanimljiva oblast za proučavanje upravo zato što u sebi spaja mnoge discipline. Filozofija, sociologija, ekonomija, ali sa druge strane i informatika i kibernetika pa čak i matematička teorija. Da razočaram one koji bježe od matematike, od nje se ne može u potpunosti sakriti ni na političkim naukama. Dakle po završetku političkih nauka zaista imate jedno široko obrazovanje, dobru podlogu za različite poslove i onda zavisi od osobe u kom pravcu će graditi svoju karijeru. Mislim da je to jedan od razloga što se danas veliki broj maldih ljudi opredjeljuje za ovu oblast.

Prvi posao nakon završenog Fakulteta političkih nauka i povratka u Bijeljinu, bio je u Javnom fondu za dječiju zaštitu.
– Radio sam na poslovima informisanja javnosti i realizacije projekata koje sprovodi Fond. To potvrđuje ono što sam maločas rekao o širokom spektru potencijalnih zanimanja. Fond za dječiju zaštitu je izuzetna institucija koja se bavi lijepom plemenitom djelatnošću od velikog društvenog značaja. Zaista imam samo riječi hvale o njihovom radu, kolege koji su divni ljudi i od kojih se moglo mnogo naučiti, projekti koji vam omogućavaju da uradite nešto konkretno i imate opipljive rezultate pomažući vulnerabilne kategorije djece i porodice. Uprkos tome svakako sam se nadao da ću se nekada vratiti bliže formalnom obrazovanju i diplomatiji, nastavljao sam da aktivno radim na sebi u tom pravcu i u konačnici dobio povjerenje srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika za obavljanje odgovornog posla ambasadora u Kanadi.

Posao ambasadora u Kanadi je prilično zahtjevan i izazovan.
– U Otavi je akreditovano preko 130 diplomatskih misija, pored toga tu su i međunarodne vladine i nevladine organizacije, finansijske institucije i dr. Otava je sjedište federalnih, državnih institucija Kanade, a sama Kanada je podijeljena na provincije i teritorije koje opet imaju svoje organe i predstavnike. Sve to podrazumijeva svakodnevne kontakte i sastanke sa velikim brojem ljudi i kontinuirano praćenje i analizu velikog broja informacija. Kao ambasador morate uvijek biti na visini zadatka i koristiti svaku priliku da promovišete bilo političke bilo ekonomske interese države koju predstavljate. Bosna i Hercegovina ima ograničen diplomatski budžet i značajno manji u poređenju sa drugim evropskim državama pa čak i sa državama regiona. U skladu sa tim, broj osoblja i drugih resursa je manji. Sa druge strane moj stav jeste da to ne smije da predstavlja nepremostivu prepreku i da se pojačanim ličnim angažmanom mogu prevazići ta ograničenja.

Veliki resurs i podrška u radu jeste naša dijaspora koja je veoma brojna i aktivna u Kanadi. Veliki broj udruženja čuva i održava veze sa maticom, čuva našu tradiciju i kulturu i spremni su da pomognu ambasadi u svim aktivnostima. Ovo nameće obavezu da i ja kao ambasador učinim sve da te veze dodatno učvrstim i ojačam, te da zajedno realizujemo projekte koji bi bili u najboljem interesu načih građana.

Markovi planovi za budućnost su vezani za diplomatiju.
– Vjerujem da ću u toku mandata u Kanadi opravdati povjerenje predsjednika i postići rezultate koji će me preporučiti za nastavak diplomatske službe. Rano je govoriti o konkretnoj zemlji i kada bih mogao da biram izabrao bih državu gdje postoji najveći potencijal za ekonomsku saradnju. Ekonomska diplomatija je oblast koja je kod nas dosta zanemarena a smatram da je upravo ekonomska diplomatija najkorisnija za naše građane. Moj najveći uspjeh bio bi dovođenje stranih investicija i saradnja u oblasti tehnologije i nauke i u tom pravcu usmjeravam većinu svojih aktivnosti. To je ujedno i najteže za realizovati ali uz podšku naših institucija siguran sam u pozitivan ishod i dobar rezultat.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: bijeljina.org