Pomoćnik ministra za veterinarstvo u ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske Negoslav Lukić, bio je gost emisije „Oko u Oko“. Pored aktuelnih tema o afričkoj kugi svinja i svim problemima sa kojima se susreću poljoprivrednici, Lukić je govorio i o svom hobiju, svojoj velikoj ljubavi – pčelarstvo.
Kako kaže Lukić, to je ljubav cijele njegove porodice koja je krenula prije nekoliko decenija kada je njegov deda držao pčele. Naime, porodica Lukić posjeduje pčelinje domaćinstvo u Velikoj Obarskoj koje broji oko 200 pčelinjih društava. Bave se proizvodnjom meda i velikim brojem proizvoda od meda.
„Moji roditelji su penzioneri, ali su defektolozi i cijeli svoj životni vijek su proveli u radu sa djecom sa posebnim potrebama u prosvjeti. Onog trenutka kad su roditelji otišli u penziju, brat i ja smo završili fakultete i nakon 3-4 godine odlučili smo da nađemo neku zanimaciju za tatu. Shvatili smo da gajimo veliku ljubav prema pčelicama, pomislili smo da proširimo dedin pčelinjak. I tako se javila ta ljubav, a uvijek smo volili nekako, kad čujete te pčelice, kako zuje, pa onda kroz fakultet kada u stvari spoznate koliki je značaj pčelarstva generalno za naš ekosistem, kad samo pomislite da jedna pčelica u toku svog dana obiđe oko 1000 cvjetova i da svaku jabuku, krušku, trešnju koju pojedemo, ne bi smo mogli da nema pčelica. Samo to čovjek kad zamisli i razmisli o tome, ustvari shvati koliki je značaj tih naših pčelica“, kaže Lukić.
On ističe da je to uglavnom mjesto gdje se njegova porodica i on pune pozitivnom energijom, opuštaju se i vrlo rado borave u pčelinjaku, družeći se sa pčelicama.
Kada je riječ generalno o pčelarstvu na našim prostorima, Lukić ističe da način pčelarenja nije više isti kao što je nekada bio. Nekad je bilo stacionarno pčelarenje, sada to jednostavno više nije moguće. Ko se bavi ozbiljnim pčelarstvom, danas to zahtjeva seljenje pčela sa jedne lokacije na drugu i mnogo truda i posvećenosti.
„Mi, recimo, naše pčelice vozimo na uljanu repicu prvo, pa onda na bagrem, pa na lipu. Ako želite da se bavite ozbiljno pčelarstvom, neću reći profesionalno, mi nismo profesionalci, ali da se bavite ozbiljnije, to je onda jedini način. I da koristite sve moguće tehnologije. Veoma je važan i sam posticaj koji pčelari treba da imaju. U posljednje dvije, tri godine značajno su se povećala posticajna sredstva za pčelare, kako kroz nabavku opreme za pčelarstvo, koja je naravno neophodna, tako i za sam posticaj koji je neophodan da bi sačuvali naše pčelinje zajednice“, rekao je Lukić, te dodao da kao doktor veterinarske medicine vrlo dobro poznaje koje su sve opasnosti koji vrebaju da unište pčelinje zajednice.
Na prvom mjestu je američka kuga pčelinjeg legla, zatim varroa destruktor, parazit koji nanosi ogromne gubitke svakom pčelaru. Lukić je naglasio da je upravo iz tih razloga potrebno voditi računa o određenim protokolima, tretiranjima pčela, prihrani i dohrani, ukoliko je potrebno.
„Ja sam bio prije par dana na našem pčelinjaku, imate osjećaj kao da je proljeće već uveliko, pčelice su se probudile, one se kreću, izlaze i sad ne bi nikako bilo dobro da temperature padnu, da mrazevi budu intenzivni, da strada voće, jer sve to utiče na sam razvoj pčelinjeg društva. Ljudi obično kažu, dobro je nije bila jaka zima, dobro je to za pčelarstvo. Međutim, to uopšte nije tako, jer ako je jaka zima, pčelice se sakupljaju u klube, svoj metabolizam svode na minimum i čekaju vjesnike proljeća. Ali u ovakvom vremenu, kako je sad, one su jednostavno zbunjene. U januaru imate osjećaj kao da je proljeće. To nije dobro, jer kad se pčelice razbiju iz tog klubeta i misle da je već krenulo proljeće, svaki nagli pad temperature može biti poguban za njih. Kada su one na okupu, one drže tu temperaturu koja im omogućava da prebrode zimu, manje troše hrane i izlaze na proljeće daju svoj pun potencijal“, objašnjava Lukić.
On je takođe istakao da su prošla i pretprošla godina, po pitanju prinosa meda bile veoma loše. Međutim, kako kaže, ljubav je iznad svega, bitno je sačuvati pčelarstvo i uzvraćati pčelicama ljubav koje one daju čovječanstvu.
Kako zaštititi pčele?
Govoreći o raznim bolestima koje napadaju pčele, Lukić je istakao da postoje ogromni ekonomski gubici kada je u pitanju američka kuga pčelinjeg legla.
„U pitanju je penibacilus koji se ne liječi, iako neki pčelari, da li iz neznanja ili su pogrešno informisani, pokušavaju da tretiraju pčelinje zajednice antibioticima, što je apsolutno zabranjeno i to nikako ne smije da se radi. Takođe je obavezno prijavljivanje te bolesti, jer se onda spaljuju košnice. Ministarstvo je u prethodnom periodu isplaćivalo naknade, jer je cilj na vrijeme prijaviti tu bolest kako se ona ne bi širila na druge pčelinjake“, rekao je Lukić.
On je takođe naveo da planira u narednom periodu napraviti ozbiljan program koji će se odnositi na pčelarstvo i zdravstvenu zaštitu pčela. Lukić naglašava da Republika Srpska proizvodi izuzetno kvalitetan med.
„Prva namirnica životinjskog porijekla koja je dobila zeleno svjetlo za izvoz u Evropsku uniju je upravo med. Kada vas Evropska unija prepozna i kaže da možete svoj proizvod plasirati, a to je veoma teško, procedure su veoma složene, to znači da proizvodimo izuzetno kvalitetan med. Tu je naš potencijal. Ja ću iskoristiti priliku i apelovati na mlade ljude da zasnivaju svoje pčelinjake, da obnavljaju svoju proizvodnju, naravno, potrebna je i podrška kako ministarstva, tako i lokalne zajednice“, rekao je Lukić.
Podsticaj za pčelarenje u Bijeljini je 1,50KM, dok je u Brčkom 50KM
Govoreći o podršci, Lukić je istakao da Ministarstvo poljoprivrede izdvaja velika sredstva kroz kapitalne investicije, ali isto tako i refundira uloženi novac. Naime, Ministarstvo refundira do 40% uloženih sredstava, kada je riječ o pčelarstvu. Sa druge strane, Lukić ističe da nije zadovoljan sredstvima koja lokalna zajednica, odnosno Grad Bijeljina izdvaja za pčelarstvo.
„Brčko, koje je susjedni grad, daje podsticaj po košnici oko 50KM, Ugljevik daje po košnici od 10 do 20 maraka. Generalan trošak za jedno pčelinje društvo, ako uzmete u obzir sva ova tretiranja koja sam naveo, po jednoj košnici iznose od 30 do 50 maraka. Ako vam kažem da lokalna uprava moje Bijeljine daje podsticaje po košnici do marku i po, onda sam vam rekao koliki je podsticaj lokalne uprave grada Bijeljina. Možda bi bilo poštenije reći, nismo u mogućnosti da dajemo taj posjecaj za pčelarstvo i on jednostavno ove godine neće biti, neće biti ni sljedeće, ali kad bude mogućnosti, onda će taj podsticaj biti nešto čega će pčelari imati koristi“, kaže Lukić.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
