Semberski ratari, proizvođači žitarica, povrća i duvana, ovih dana koristili su lijepo vreme i užurban brali poslednje plodove poznih sorti paprike, paradajza, žute listove duvana, i polako svode račune koliko im je zemlja uzvratila nakon višemesečnog oranja, kopanja, navodnjavanja, sjetve i berbe.
Uglavnom, niko nije zadovoljan – ni proizvođači, ni potrošači!
Drago Martić (68), proizvođač plasteničkog povrća iz Donjeg Crnjelova, ovih dana bere pozni paradajz, koji će isporučiti fabrici "Sava".
– Tokom cijele sezone, paradajz je na bijeljinskoj zelenoj pijaci koštao od dvije do tri marke za kilogram, a ja ga prodajem, po ugovoru, bijeljinskoj "Savi" po 0,20 maraka. Nikakva zarada, a da ne podsjećam na olujne kiše, elementarne nepogode – podseća Drago.
Slobodan Marković iz Velike Obarske, pokušava da se stavi i u ulogu kupca, potrošača.
– Jasno je da su plate male i neredovne i da troškovi života stalno rastu, ali i troškovi proizvodnje hrane, počev od cijena repromaterijala, u startu vode u gubitak. Nikome danas nije lako, i ovo je samo golo preživljavanje – kaže Marković.
Zlatko Stevanović iz Zagona, i ako godinama unazad proizvodi duvan na osam hektara razmišlja da odustane od ove neizvjesne rabote.
– Otkupna cijena duvana od tri marke po kilogramu suvog duvana, nije povećavana već 20 godina, a repromaterijal je poskupio nekoliko puta. Obrada i berba duvana je uglavnom ručna, stalno smo mokri, prljavi, izloženi izlučivanju štetnih smola, pa je gotovo nemoguće pronaći radnike za ovaj posao.
Ako se naredne godine nešto ne promijeni, mnogi će odustati od ove proizvodnje – kaže Zlatko Stevanović. On napominje da dosta proizvođača duvana ove godine ne mogu izmiriti ni dugove za sjetvu.
Izvor: novosti.rs
