Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović obratio se javnosti putem svog zvaničnog Facebook naloga, gdje je postavio niz važnih i provokativnih pitanja u vezi sa finansijskim poslovanjem Gradske uprave, odnosom prema budžetskim izdacima za plate radnika i širim društvenim kontekstom u kojem se vodi politička i javna debata.
U nastavku prenosimo obraćanje gradonačelnika u cijelosti:
-„Da li su plate radnika = oštećen budžet grada?“
-Da li je novac koji je isplaćen iz Budžeta grada na račune radnika u vidu plata – uz pomoć kojih hrane svoje porodice i školuju svoju djecu – nenamjenski potrošen novac?
-Da li je novac nenamjenski potrošen ako je iz Budžeta grada isplaćen na račune radnika u vidu plata koje se onda potroše, između ostalog, u bijeljinskim pekarama, prodavnicama, frizerskim i kozmetičkim salonima, apotekama, poslastičarnicama, buticima, mesarama, knjižarama?
-Da li je novac isplaćen iz Budžeta grada u vidu plata radnicima deficit u budžetu ako znamo da se tim novcem, između ostalog, plaćaju računi za struju, vodu, komunalne usluge, porez državi?
-Da li je novac iz Budžeta grada, isplaćen na račune radnika u vidu plata u sklopu kojih se plaća zdravstveno i socijalno osiguranje, porezi i doprinosi koji ležu na račune Poreske uprave Republike Srpske – zaista nešto što možemo nazvati deficitom?
Gdje smo bili da podignemo glas, da se bunimo, ukazujemo kada su deficite u lokalnim i republičkim budžetima pravili višemilionski namješteni tenderi, brojne pronevjere, sumnjive prodaje državne svojine i fabrika, ucjene predstavnika udruženja, klubova, dobavljača, izvođača radova, radnika i običnog čovjeka?
Da li Ljubišu Petrovića treba da razapnemo na krst što je u razrovarenoj zemlji, opljačkanoj i osakaćenoj, dio novca iz budžeta grada usmjeravao na plate radnika sa završenim fakultetima, sa visokim prosjekom, plate ljudi čije su diplome čekale u fiokama više od decenije, plate samohranih majki, majki djece sa poteškoćama u razvoju, demobilisanih boraca, lica sa invaliditetom?
A treba li da uzvisimo, oprostimo i ćutimo pred onima koji su sa funkcija izašli sa nebrojenim stanovima, apartmanima širom svijeta – od Majorke, preko Trsta, Švajcarske, Budve, Beograda do Zlatibora – onima koji su napravili vozne parkove, lance hotela i restorana, koji su osigurali deseto koljeno, a sve to iz budžetskih sredstava i od narodnih para?
-Je li u tim slučajevima riječ „deficit“ zabranjena, ili opravdana?
-Je li lakše da se njima klanjamo i nazivamo ih „sposobnim“?
U zemlji uništene privrede, posvađane sa svijetom, ali i posvađane same sa sobom – jer ni sami ne znamo u kojoj zemlji živimo – najsiromašnijoj u Evropi, zemlji iz koje ljudi masovno odlaze, gdje niko ozbiljan sa strane ne želi da ulaže zbog visoke stope kriminala, korupcije i nestabilnosti, osim ako nije riječ o eksploataciji litijuma…
U zemlji trećeg svijeta, gdje se svaka ozbiljna inicijativa koči zbog pitanja: „A gdje sam tu ja?“
U gradu u kojem je u trenutku mog stupanja na dužnost bilo oko 9.000 ljudi na birou za zapošljavanje – da li toliko boli novac izdvojen za plate radnika?
Gdje je Bijeljina u poređenju sa drugim gradovima kada je u pitanju opterećenost gradskih administracija? Zašto nikada nisam dirao u hljeb „prekobrojnih radnika“ u republičkim institucijama kao što su Elektro Bijeljina, RITE Ugljevik, Vode Srpske, Pošte, škole i drugi?
-Zašto je zemlja dovedena u stanje da nema nijednu stranu investiciju, a da ima bezbroj zatvorenih državnih giganata?
-Zašto nismo atraktivna destinacija za ulaganje?
-Zašto se uporno gura priča da je ugovor na određeno = politička korist?
-O tome ćemo još govoriti narednih dana…
-Krst je veliki koji sam ponio, ali taj krst hrabro nosim i dao sam sebi riječ da ga neću ispustiti!
Kada ubice, pedofili i lopovi budu iza rešetaka, tada hapsite i one koji su budžet grada – kroz plate radnika – vratili narodu, a nisu napunili svoje džepove.
Mislimo o ovome.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com