– Pamtim da smo se kao djeca nedjeljom okupljali kod stare čitaonice u selu i dijelili u ekipe. To su bile šezdesete godine prošlog vijeka, a fudbal smo igrali na male golove na takozvanom placu koji se tu nalazio. Igrali smo od jutra do mraka, tada sam imao deset godina, a najstariji fotografski zapis koji imamo pokazuje da su fudbal u Krivoj Bari igrali radnici Kudeljare još 1952. godine – priča za Desavanja u Bijeljini Ignjat Đorđić koji je sa nama podijelio uspomene o ovom najpopularnijem sportu svih vremena.
Ignjat Đorđić
Đorđić ističe da se tih godina živjelo za fudbal svim srcem i da su entuzijasti iz Krive Bare davali sve od sebe da ovo selo dobije profesionalni klub.
– Stara fotografija koju čuvamo u prostorijama mjesne zajednice prikazuje ekipu radnika Fabrike kudelje koja je postojala u Krivoj Bari, na mjestu današnjeg svečanog salona „Orfej“. To je ekipa koja je igrala utakmicu 1952. godine, a moguće je da su odigrani susreti i ranijih godina. Godine 1973. na Zboru građana smo donijeli odluku o formiranju fudbalskog kluba. Postojala je potreba jer smo imali mnogo omladinaca koji su se bavili ovim sportom. Formirali smo upravni odbor i registrovali FK „Mladost“, klub koji je postojao sve do unazad desetak godina – navodi Đorđić.
Prema njegovim riječima, sedamdesetih godina prošlog vijeka mjesna zajednica je imala vlastiti žiro-račun, ali i sredstva iz samodoprinosa, pa je FK „Mladost“ ubrzo počela sa igranjem utakmica u okviru Opštinske lige tadašnjeg Fudbalskog saveza Bijeljina.
– Dvorovi su nam poklonili prvu sportsku opremu, a u početku smo koristili i njihovo igralište. Poslije su nas slali u Trnjake da treniramo, pa u Brodac, zatim u Balatun, i to je trajalo do 1981. godine kada smo na inicijativu Zbora građana tražili od vlasti kupovinu zemljišta za naš stadion, od sredstava samodoprinosa. Dobili smo odličan teren u Krivoj Bari čije su dimenzije zadovoljavale određeni rang takmičenja – prisjeća se Đorđić za Desavanja u Bijeljini
Zvanično otvaranje terena u Krivoj Bari priređeno je 1981. godine, pred pet stotina zaljubljenika u fudbal.
– Organizovali smo utakmicu protiv ekipe Garnizona JNA. Vidite ovu fotografiju, tu sam ja kao kapiten i pored mene golman Zdravko Bukarica iz OFK Beograda. Tada je među momcima koji su služili armiju ovdje, bilo sjajnih fudbalera koji su igrali za „Hajduk“, OFK Beograd i druge klubove prve lige tadašnje Jugoslavije. Izgubili smo tu utakmicu rezultatom 6:2, njihova ekipa je bila daleko kvalitetnija, ali u sjećanju ne ostaje rezultat, nego druženje i posjeta pet stotina ljudi u jednoj maloj Krivoj Bari – naglašava Đorđić.
FK „Mladost“ iz Krive Bare 1979. godine plasirao se u Ligu Semberije u kojoj su, između ostalih, igrali „Rudar“ iz Ugljevika, „Sloga“, „Gvozdevići“, „Ledinci“, „Mladost“ iz Zaira, „Kolektiv“ i druge ekipe, i tu se takmičio dvije sezone.
– Nakon toga smo se ponovo vratili u Opštinsku ligu u kojoj smo igrali dugo godina, rekao bih veoma uspješno. Rezultat nije bio toliko u prvom planu, koliko igra, druženje, zdrav život, omladina bez alkohola. Sada je, nažalost, došlo neko drugo vrijeme i vi ovdje u Krivoj Bari ne možete da nađete danas nijednog momka koji bi igrao za fudbalski klub. A recimo, u sezoni1976-1980, od 11 igrača, devet je bilo iz Krive Bare – priča Ignjat Đorđić i dodaje da su prije rata mnogi Bošnjaci, kolege i prijatelji, dolazili da igraju fudbal u Krivoj Bari.
Gledajući stare fotografije, on se prisjeća nekih imena igrača, poput i danas aktivnog fudbalskog trenera i zaljubljenika u sport iz Krive Bare, Jovice Lukića, zatim Milorada Markovića, ili Mlađe Đorđića koji je od vlastitog novca kupio „Zastavin“ kombi kako bi igrači mogli da odlaze na utakmice u udaljenija mjesta.
Pominje Ignjat i Žarka Lukića koji je igrao do svoje 40. godine, ali i Mileta Dragića, Nikolu Lukića…
– Postojala je jedna knjiga koju ne možemo da pronađemo, a u njoj je Mlađo Đorđić bilježio sve odigrane utakmice FK „Mladost“ od prve do posljednje. Takvi podaci su značajni, to je istorija, to su sjećanja i ono radi čega je vrijedilo živjeti. Ostaju ove fotografije koje čuvamo u prostorijama mjesne zajednice, da svjedoče o druženju i prijateljstvu i da budu putokaz sljedećim generacijama – zaključuje Ignjat Đorđić.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com