KK „Budućnost“ iz Bijeljine je prije 14 godina, odnosno 2006. godine nastao na bazi velikog entuzijazma i ljubavi par ljudi koji su željeli da naprave klub koji bi se isključivo bavio mlađim kategorijama, odnosno od početka im je bio cilj treniranjemladih igrača i igračica koji bi dali svoj maksimum i jednog dana igrali za velike timove.
„KK „Budućnost“ trenutno, što se tiče mlađih kategorija, mogu sa pravom da kažem da je drugi tim u BiH odmah poslije KK „Spars“ iz Sarajeva. Što se tiče seniorskog tima, njega čine naši golobradi dječaci i naše mlade djevojčice 2003, odnosno 2004 i mlađe godište. Obje seniorske ekipe se takmiče u Prvoj ligi RS i reći ću da smo jedini klub u našem gradu koji ima ženski košarkaški klub. Takođe ću reći da smo jedini klub u RS koji ima i žensku i mušku ekipu u seniorskom sastavu. Svake godine smo prvaci regije u kategorijama pionira, kadeta i juniora i ove godine se nadamo da ćemo ponoviti te uspjehe. Sve to što se dešava u KK „Budućnost“ je, zaista, slijed jednog mukotrpnog i dugotrajnog rada. Sve to treneri ne bi mogli bez volje koje pokazuju naša djeca. Neki sistem kod nas je – možda nismo najbolji, ali smo drugačiji od ostalih. Razlog tome je što pokušavamo da izvučemo maksimum, disciplina nam je na vrlo visokom nivou i ne mogu baš svi izdrže taj nivo. Teško je, ali zato ostaju najbolji i odabrani, a ti najbolji nastavljaju svoju karijeru u neki velikim evropskim gradovima i svakako tamo gdje odu, prezentuju naš rad i klub“, rekla je za portal Dešavanja u Bijeljini Dragana Čojić, jedan od trenera u KK „Budućnost“.
Nikad nismo odustali od našeg sna i vizije
Pored Dragane, mlade košarkaše treniraju još tri trenera, Dario Čojić, za koga ona kaže da je alfa i omega, a tu su i Luka Jovanović i Nebojša Erkić.
„Naš put je, kao i put svih sportskih klubova, bio težak. Sve zavisi od toga koliko možete da izdržite i koliki prag upornosti i borbenosti imate. Mi nikad nismo odustali od naše vizije i nikad nećemo odustati. I poslije nas trenera će postojati KK „Budućnost“ i nadamo se da će se neka djeca, koja sada igraju u velikim evropskim gradovima i klubovima, vratiti u svoj rodni grad i nastaviti gdje smo mi stali. Uspjeh KK „Budućnost“ jeste, prije svega, što uspijevamo u tome da sva naša djeca budu dobri ljudi, ako je moguće akademski građani i, svakako, košarkaši. Ne mogu svi zapravo ni da igraju košarku na nekom vrhunskom nivou, ali mi se trudimo da iz njih izvučemo maksimum u svakom pogledu. Želimo da ih naučimo da žive život koji ih čeka sutra, jer u principu, sport vam je zapravo život – nekada ćete da pobijedite, nekada da izgubite, ali morate da naučite da i poraz i pobjedu prihvatite na isti način, dostojanstveno i sa fer-plejom“, iskrena je Ćojićka.
Iz KK „Budućnost“ potekla su mnoga poznata imena današnjice u košarkaškom svijetu. Dragana kaže da u momentu kada djeca odu u veliki klub i veliki evropski grad, treneri znaju da sve zajedničko vrijeme, sav trud, rad i znoj nisu bili uzaludni. Jedna od mladih djevojaka koja će zaigrati za reprezentaciju Srbije, a koja je imala veliku pomoć i podršku Dragane i Darija je Sara Savić koju rado pominju.
„Prije svega smo srećni zbog njih, ali i zbog nas, što smo uspjeli da ih plasiramo na profesionalno košarkaško nebo. Sara Savić je jedan od, da kažem, proizvoda koji je nastao u fabrici „Budućnost“. Pored nje, puno je tu proizvoda, a Sara je sama po sebi bila dobar materijal. Ona je bila umjetnost, a i neka vrste muzike i melodije je bilo raditi sa njom. Zaista nije bilo teško. Ona je imala volju i želju, ja sam imala snagu da se s njom borim u sali i došli smo do nekog nivoa. Koliki će njen dalji nivo biti, zaista, zavisi samo od Sare. Ona, prije svega, mora da nastavi taj rad dalje, mora da radi još tri puta više. Ona je u Beogradu, mora da se zalaže i svakako mora da bude psihički jaka i da izdrži sve to što je čeka u budućim danima“, rekla je Čojićka.
Prvi san košarkaša je da igraju košarku, a onda da to znanje prenesu na mlađu generaciju
Ona kaže da je jedini san i plan za budućnost KK „Budućnosti“ da imaju svoju sopstvenu košarkašku dvoranu u kojoj mogu nesmetano da rade 24 sata.
„Ova dvorana je, trenutno, naš košarkaški dom. Mi smo jedini, odnosno prvi klub koji je iskoračio u tom pravcu da napravi svoj sopstveni prostor. Uspjeli smo u tome, ali želimo da imamo svoju ličnu dvoranu u kojoj će se naša djeca kaliti i da poslije ta ista dvorana ostane svoj djeci Semberije. To je na neki način poklon KK „Budućnost“ djeci Semberije. Postati trener, možda nije san svakog košarkaša. Dok djeca sanjaju snove, onda je to dobro. Njihov prvi san jeste da treba da budu košarkaši i da negdje na nekom košarkaškom nebu igraju tu košarku. Kada završe karijeru, trebalo bi da bude prirodan slijed i da oni dio svog iskustva koji su stekli na terenu, ali i van terena, prenesu na neku mlađu generaciju i mlađe naraštaje. Tako da, prvi san je svakako da igraju košarku, pa tek onda budu treneri“, zaključila je Čojićka.
Trinaestogodišnja Marija Njeguš jedna je od djevojčica koja je zavoljela košarku i koja ima preveliku želju da košarka i dalje bude dio njenog života.
„U KK „Budućnost“ treniram godinu dana. Treneri su pravi profesionalci, trude se koliko i mi da nešto naučimo i nadam se da ću ostati ovdje da treniram. Tata mi je trenirao košarku i prenio mi je tu ljubav prema košarci, a ja želim nastavim sa košarkom i da odem u neku stranu državu. Uzor od stranih košarkaša mi je Džordan, a od naših Jokić“, rekla je Njeguševa za portal Dešavanja u Bijeljini.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
