Doktor Dragan Đorđić, član predsjedništva Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović u Bijeljini bio je gost emisije Oko u Oko portala Dešavanja u Bijeljini gdje je govorio o stanju u zdravstvu, gdje se medicina nalazi danas i kako spriječiti odlazak mladih ljekara iz Srpske.
„Da bi radili u medicini, morate da budete kao kompjuter. Morate da se apdejtujete stalno“, rekao je dr Đorđić, te dodao da je danas zdravstveni sistem itekako osiromašen.
„Malo doktora imamo. Trenutno imamo mnogo veći broj ljekara koji razmišlja da ode u inostranstvo. Svi mi pokušavamo da napravimo nešto novo, ali medicina je skupa za sve ono novo što treba, pitanje je da ovaj sistem to može da izdrži i to je osnovni razlog – novac je sad prvenstveno veliki problem uopšte u svijetu, a kamoli kod nas“, kaže dr Đorđić.
On je takođe istakao da je nedovoljan broj ljekara na broj stanovnika u pojedinim dijelovima Srpske, što nije slučaj u regionu gdje je broj ljekara striktno određen prema broju stanovnika.
Kada je riječ o greškama u medicini, dr Đorđić kaže da svako ko radi, taj i griješi. Iz sopstvenog iskustva, doktor je priznao da svaki zahvat koji je prošao bez problema – ne pamti, dok sve ostale koji su imali određene komplikacije ne može zaboraviti.
„Najbolji primjer je jedna moja pacijentkinja koja je to ovako rekla. „Pekar napravi hiljadu kolača, ali od tih hiljadu jedan neće valjati“. I to je stvarno tako. Žao mi je što poistovjećujem naše zanimanje sa pekarstvom, ali komplikacije se dešavaju. Vjerujte mi, niko nije završio ovaj fakultet da bi nekog uništio. Niko nije završio ovaj fakultet da bi nekog napravio invalidom. Niko nije ovaj fakultet ili specijalizaciju završio sa toliko muke, da bi učinio da nekom bude loše“, kaže doktor Đorđić, te se ovom prilikom prisjetio riječi svog profesora koji je rekao kako je nekada potrebno „promijeniti ruke“.
„Dragane, nekad treba promijeniti ruke i to je jedna od suštinskih stvari. Šta to znači? To znači ako vam nešto ne ide u tom pogledu, možda neko bolje to uradi od vas i toga treba da se držimo. Ja se stvarno toga nekad držim i ako vidim da ja stvarno nešto ne mogu da učinim i da pomognem, bolje je poslati nekome koji to možda bolje radi- Dosta pacijenata kod mene dođe i kaže, bili smo kod kolege, ja kažem da, kolega je dobar i jeste dobar, u tom trenutku. I ako je vama pomogao bolje nego ja, sigurno je bolji od mene. Nekada treba promijeniti ruke i to je stvarno jedna prava istina, surova istina“, ističe doktor Đorđić.
Jedna od tema o kojoj smo razgovarali sa doktorom Đorđićem, bila je i sticanje diploma prekvalifikacijom, te zapošljavanje prekvalifikovanih zdravstvenih radnika.
Doktor Đorđić istakao je da nije upoznat kakva je situacija u Srpskoj, kada je riječ o prekvalifikaciji, odnosno, koliko su te diplome priznate i provjerene. Međutim, u inostranstvu je potpuno drugačija situacija kada je riječ o prekvalifikaciji.
„Kad govorimo o kvalifikovanju fakulteta, mi uvijek govorimo o nekoj takozvanoj Šangajskoj listi fakulteta gdje se nalazi svi fakulteti i bodovani su na taj način da se pokaže gdje se taj fakultet nalazi. Mi treba da radimo na tome da sav naš kadar koji dolazi mora da ima adekvatnu klasifikaciju i kategorizaciju. Inostranstvo ne priznaje prekvalifikacije. Kad odete u inostranstvo i odnesete vašu diplomu, ona je dvije godine na preveravanju. Dvije godine neko traži od vas sve to što ste završili, diplome, kontroliše vaš studijski centar u kome oni gledaju šta ste polagali, kakav je plan i program, kod kojih ste profesora bili, gledaju čak i pečat. To su osnovne stvari. Kad odete u inostranstvo, ako hoćete da se prekvalifikujete, oni od vas traže da neke predmete polažete. Da li mi radimo u tom smjeru ili ne, to je veoma bitno pitanje“, rekao je dr Đorđić.
Kada je riječ o zdravstvu na području Semberije, doktor Đorđić je jedan od rijetkih koji je imao rješenje za Banju Dvorovi.
Naime, prije desetak godina, doktor Đorđić je zajedno sa odbornikom Vasom Arsenovićem napravio i prezentovao projekat za pravljenje specijalizovane zdravstvene ustanove za ortopediju.
„Gledao sam kako ljudi rade u inostranstvu i mislio sam da je to stvarno dobra ideja. Vaso Arsenović, odbornik i ja smo tada pravili taj jedan pilot projekat u vezi elaborata za Banju Dvorove. Dobili smo, na neki način, izvještaj iz opštine. Tada je dolazika austrijska firma koja je govorila o toplifikaciji grada sa topotnim izvorima iz Banje Dvorovi. I mi smo to napravili. Ono što je bilo fascinantno u tom trenutku jeste da je taj projekat od strane austrijskih izvođača, koji su govorili o toplifikaciji rekli da toplifikacija grada nije moguća da se uradi sa ovim izvorima toplotne vode, jer je trebalo dogrijavanje. Oni su rekli da projekat koji smo mi izložili tada je jedini projekat koji ima smisla da se napravi u Banji Dvorovi i da se takvi projekti već dugo vremena realizuju u inostranstvu, samo je neophodno da bude privatni kapital koji bi se uložio. Nažalost, mi smo svjedoci da imamo ustanovu koje je po svojoj specifikaciji rada gradska, ali mora da bude oslonjena na državu. Imali smo mi čak i rješenje tada na koji način bi moglo da se napravi javno-privatno partnerstvo. Sve banje u Srbiji su napravljene po principu javno-privatno partnerstvo. Javno-privatno partnerstvo ne mora da bude privatni ulagač od 50% i država. Može da bude i grad, jer je to gradsko. Grad može da bude privatnik.“, objasnio je doktor Đorđić.
Nažalost, u tadašnje vrijeme nije bilo razumijevanja za projekat, te isti još uvijek stoji u ladicama.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
